U sjeni svih događanja oko Uljanika i čekanja novog datuma sazivanja sjednice vjerovnika koji bi trebali odlučiti što dalje s pulskim brodogradilištem, u drugi plan je pala važna obljetnica koje se slavila proteklih dana. A to je datum kada je poznata i najljepša austrijska carica Sisi položila kamen-temeljac za izgradnju pulskog škvera. Bilo je to 9. prosinca 1856. godine. A kako nam objašnjava povjesničar Andrej Bader, to je bio samo marketinški trik jer je brodogradilište već tada poslovalo.
-Pulski arsenal tada je već postajao kao pomoćno brodogradilište i skladište, i to od 1846. godine. A onda je nakon venecijanske pobune 1848. godine Beč odlučio da će dislocirati brodogradilište, odnosno da Venecija neće imati ulogu kakvu je imala do sada jer je pretpostavljala da dugoročno ne može računati na Talijane, priča nam povjesničar. No, sve je to palo u zaborav nakon što su car Franjo Josip i kraljica Elizabeta, poznata kao Sisi, položili kamen-temeljac.
Gradnja je bila munjevita
-Ta je reklama koja je odrađena u 19. stoljeću bila toliko jaka da je preživjela praktički do jučer kada je brodogradilište zatvoreno, veli nam Bader. A brodogradilište koje je nastalo na otočiću Scoglio Olivi, gdje se živjelo do 1943. godine, najprije je trebalo riješiti pitanje vlasništva zemljišta. Ono je do 1850. godine bilo u vlasništvu Mihe Rosanda iz Premanture. Najprije je carstvo od njega otkupilo otok i tada su krenuli opsežni planovi oko gradnje pomorskog arsenala. A gradnja arsenala bila je munjevita.
-Već je na Tijelovo 1853. godine položen kamen-temeljac. No, sam čin polaganja se pokazao preuranjenim jer su tijekom naredne tri godine radovi toliko napredovali, da se arsenal pokazao iznimno bitnim za carstvo. Car Franjo Josip je tada shvatio da je nešto bitno izgrađeno bez njega. I tada je jednim povijesnim korektorom izbrisan taj svečani momenta iz 1853. godine, kaže nam ovaj poznati istarski povjesničar.
Car je iz Venecije sa svojom suprugom došao do Pule parobrodom.
– Svi su se pravili da prije tri godine nisu prisustvovali tom prvom polaganju kamena-temeljca te su ga iznova položili, kazao je Bader. Bio je to iznimno svečan trenutak prepun programa i ceremonije. Tako su u narodnim nošnjama pred carskim parom nastupali mještani Premanture, Bala, Vodnjana i Peroja, a bio je prisutan i porečko-pulski biskup. No, i danas se ne zna gdje je bio taj kamen-temeljac. A kako je izgledao taj svečani čin? Najprije je biskup dočekao cara i caricu i blagoslovio ih, a nakon toga je počeo svečani crkveni obred s posvetom kamena-temeljca.
Vatromet u Areni
-Tada je podignuta carska zastava kao znak za početak pozdravne kanonade sa svih brodova i utvrda. Kraj ceremonije bio je u znaku pjevanja obrednih crkvenih zahvalnica i vojnog mimohoda pred carem. Carica je u pratnji carskog namjesnika i gradonačelnika obišla sve kulturne znamenitosti grada, a u 18 sati je priređena svečana večera na parobrodu Kaiserin Elizabeth. U 19.30 sati je počeo vatromet iz Arene, priča nam dalje Bader. I na taj je način proslavljen početak rada Uljanika koji se danas nalazi na povijesnoj prekretnici.