Che Guevara revolucionar sa svim ljudskim vrlinama i manama
Jean Paul Sartre smatrao ga je „najpotpunijim čovjekom na svijetu“.
Tko je doista bio Ernesto Rafael Guevara Lynch de la Serna ili kako su ga zvali njegovi drugovi, Che Guevara, legendarni marksistički borac, romantični lik svjetske revolucije, opjevan u bezbrojnim pjesmama, idealiziran u filmovima kao najljepše lice svjetske revolucije i opće mjesto za iskaz bunta ili fanatični vojnik žedan krvi, kako je i sam pisao majci u pismu, koji je lako potezao okidač i pretpostavlja se da je odgovoran za smrt preko 2000 ljudi.
Rođen 14.06.1928. u dobrostojećoj obitelji kao prvo od petero djece u gradu Rosario, u Argentini. Već u dobi od dvije godine dobiva prvi napad astme koja će ga pratiti cijeli život.
Zbog svoje bolesti postao je jako blizak s majkom koja ga je obrazovala kod kuće i tek je s devet godina krenuo u školu.
1947. godine upisuje studij medicine, koji završava 1952. godine stekavši doktorsku titulu i unatoč očekivanju roditelja da se zaposli, on se ponovo odlučuje za putovanja, kao što je i tijekom studija činio. Ovaj put se odlučio za putovanje kroz Južnu Ameriku.
Na početku putovanja pokušavao je pronaći posao u zdravstvu i usput proučavao marksističku literaturu. Pored čitanja i sam počinje pisati knjigu o problemima zdravstva u Latinskoj Americi i tada je stekao nadimak Che, što na jeziku južnoameričkih Indijanaca znači hej ti, što je često koristio kao uzrečicu.
Upoznavanje s braćom Castro
Svoje prve vojničke vještine naučio je 1954. godine u Gvatemali, gdje se prijavljuje u sanitet pobunjenika protiv tadašnje vlade i nakon neuspjeha rušenja vlade bio je primoran napustiti Gvatemalu. Otišao je u Meksiko gdje upoznaje grupu kubanskih revolucionara, što će promijeniti njegove planove za daljnja putovanja. Postaje blizak s braćom Castro i odlučivši im se pridružiti počinje intenzivno proučavati marksističku literaturu i političku ekonomiju, a istodobno je prošao i vojnu obuku.
1956. prelazi na Kubu i s ostalim revolucionarima započinju gerilski rat, odnosno revoluciju rušenja tadašnjeg nenarodnog režima. Castro mu je dodijelio najviši čin u revolucionarnoj borbi, a to je comandante. S obzirom na to da je i sam asketski živio, zahtijevao je isto to i prema vojnicima, potpunu disciplinu i predanost, a prijestupe je oštro i nemilosrdno kažnjavao.
Najznačajnija akcija bila je u prosincu 1958. godine, napad na grad Santa Clara, a nakon pobjede u borbi 01. siječnja 1959. godine predsjednik Kube Fulgencio Batista bježi u Dominikansku Republiku i Fidel Castro postaje vođa Kube.
U toj borbi Che Guevara postupno je stekao legendarni status, a dolaskom Fidela Castra na vlast postaje jedan od najutjecajnijih ljudi u državi. Zbog svojih moralnih vrlina uživao je veliku popularnost u narodu i odanost suradnika.
No, nakon posjeta Sovjetskom Savezu doživljava razočarenje tamošnjim načinom života koje nije odgovaralo pravim socijalističkim vrijednostima i 1965. godine daje ostavku na sve položaje, odriče se svega, državljanstva, obitelji, bliskih prijatelja i nestaje iz javnog života na neko vrijeme.
Odlazak u Boliviju i dizanje gerilskog ustanka
Posljednja pustolovina Che Guevare bila je Bolivija, gdje je sa svojim odanim borcima pokušao podignuti novi gerilski ustanak. Bio je siguran u uspjeh revolucije i već je planirao sljedeću avanturu u Argentini ali doživio je potpuni neuspjeh. Nije uspio pridobiti lokalnu komunističku stranku jer je bila odana Moskvi, a ne Castru, tako da nije mogao pridobiti puno ljudi za svoju vojsku. Nakon što je dva puta pogođen, predao se bolivijskim snagama koje je predvodio Felix Rodriguez, bivši Kubacac i agent CIA-e.
Ernesto Che Guevara pogubljen je po naredbi bolivijskog predsjednika Renea Barrientosa
Che Guevara je odbio ispitivanje i sljedeći dan nakon hapšenja, 09.10.1967. pogubljen je po naredbi bolivijskog predsjednika Renea Barrientosa. Imao je samo 39. godina.
Postao je jedna od najznačajnijih ikona dvadesetog stoljeća s iznimno bogatim iskustvom revolucionarnog aktivizma i zasigurno najpoznatiji brand globalne ljevice.
Naravno da priča o strastvenom revolucionaru i romantičnom idealisti koji je volio čitati i pisati ima i naličje u kojem je prikazan kao ideološki fanatik koji je svoje utopije ostvarivao preko leševa, ipak je bio idealan kao primjer da je svijet možda mogao izgledati drugačije da su se svi borili kao on, ne zbog vlasti ili novca nego vođeni idejom i težnjom za jednakošću svih ljudi u najširem smislu.
Istaknuta fotografija: Alberto Korda – Museo Che Guevara, Havana Cuba, Public Domain, Poveznica