Na današnji dan 10. studenog 1975 potpisan je Osimski ugovor, Međunarodni ugovor kojeg su potpisali SFR Jugoslavija i Republika Italija u talijanskom gradu Osimo kod Ancone. Ugovor je stupio je na snagu 11. listopada 1977. i služio uređenju graničnih i drugih pitanja.
Nakon raspada SFRJ Hrvatska i Slovenija preuzele su obveze iz Osimskih ugovora
Ugovor je prvenstveno političke prirode, a odnosi se na određivanje državne granice i na pitanja vezana za granice i za promicanje gospodarske suradnje kao i tehničke suradnje za poboljšanje uvjeta života za stanovništvo. Tim je ugovorom ukinut posebni status Slobodnog Teritorija Trsta, koji je do tada obuhvaćao područje od rijeke Mirne u hrvatskoj Istri, čitavo današnje Slovensko Primorje, te današnji talijanski teritorij na području istočno od rijeke Soče.
Njima su regulirana granična i druga neriješena međudržavna pitanja, te je s njime unaprijeđena gospodarska suradnja i dogovoreno otvaranje slobodne zone u pograničju. Potvrđena je međudržavna granica na kopnu i određena granica u Tršćanskome zaljevu. Sporazumima su uređena i pitanja državljanstva, imovine i socijalnog osiguranja za stanovnike bivšega Slobodnog Teritorija Trsta, pitanja zaštite pripadnika hrvatske i slovenske manjine u Italiji, kao i talijanske manjine u SFR Jugoslaviji. Sporazum je prihvatio i Vatikan, koji je prema njemu prilagodio crkvene granice između dviju država.
Radi ostvarenja Osimskog sporazuma osnovano je 12 zajedničkih povjerenstava
Ugovor uključuje i sporazum o naknadi za nacionaliziranu ili konfisciranu imovinu u bivšoj zoni B (Sporazum između SFR Jugoslavije i Republike Italije o konačnom reguliranju uzajamnih obveza koje proizlaze iz 4. članka potpisanog Osimskog ugovora). Ostatak duga su Slovenija i Hrvatska podijelile u omjeru 62:38 posto, a dug kojeg Hrvatska treba platiti Italiji iznosi 35 milijuna dolara.
