Grad Pula ulazi u novu fazu rješavanja stambenog pitanja. U Mutilskoj ulici planira se izgradnja prve stambene zadruge, projekta koji se po mnogočemu razlikuje od dosadašnjih modela stanogradnje u Hrvatskoj. Riječ je o neprofitnom obliku stanovanja u kojem stanovi ne postaju privatno vlasništvo, nego ostaju u kolektivnom vlasništvu zadruge, a cijeli proces temelji se na dugoročnom planiranju i aktivnom sudjelovanju budućih stanara.
Za razliku od klasičnih investitorskih projekata, ovaj se projekt od samog početka javno komunicira. U siječnju započinje ciklus javnih predstavljanja, panela i radionica, na kojima će građani moći doznati što je stambena zadruga, kako funkcionira i tko se u takav model može uključiti. Projekt se razvija u suradnji Grada Pule i stručnog tima okupljenog oko Zadruge Otvorena arhitektura, a jedan od ključnih ljudi u tom procesu je arhitekt Ivan Vadanjel.
Zašto je važno da se projekt javno gradi od početka
Ivan Vadanjel, arhitekt iz Labina sa studiom u Zagrebu, jedan je od autora predinvesticijske studije i operativni koordinator projekta zadružnog stanovanja u Puli. Ističe da je javno predstavljanje ključno jer se radi o modelu koji je u Hrvatskoj još uvijek slabo poznat i često pogrešno shvaćen.
„Cilj nam je od samog početka otvoriti proces prema javnosti i jasno objasniti o čemu se radi. Ljudi često prvi put čuju za stambene zadruge i logično je da imaju puno pitanja, od financija do svakodnevnog života. Upravo zato organiziramo javna predstavljanja, panel rasprave i radionice na kojima se prolazi cijeli proces, od osnivanja zadruge do načina života u takvoj zgradi,“ kaže Vadanjel.
„Tek kada ljudi razumiju da se ovdje ne radi o eksperimentu nego o provjerenom europskom modelu, mogu donijeti informiranu odluku žele li u tome sudjelovati.“ Prema njegovim riječima, javna faza projekta nije formalnost, nego ključni alat za izgradnju povjerenja između grada, stručnjaka i budućih stanara.
Kako će izgledati javna predstavljanja i radionice
Javna predstavljanja zamišljena su kao otvoreni događaji dostupni svima, bez potrebe za prethodnom prijavom. Na njima će se početkom iduće godine detaljno objasniti osnovni principi zadružnog stanovanja, financijski okvir projekta i uloga Grada. Poseban naglasak bit će na pitanjima i raspravi s publikom, jer iskustvo pokazuje da upravo kroz razgovor nestaje najveći dio početnih sumnji.
Nakon toga slijedi nekoliko radionica namijenjenih onima koji pokažu ozbiljniji interes. One su praktične i fokusirane na konkretne korake, od osnivanja zadruge do izrade internih pravilnika.
„Radionice su mjesto gdje se vidi tko je doista spreman za ovakav model. Nije dovoljno samo htjeti jeftiniji stan. Zadruga podrazumijeva sudjelovanje, odgovornost i spremnost na zajedničko odlučivanje. Mi kroz radionice pomažemo ljudima da shvate odgovara li im takav način stanovanja,“ objašnjava Vadanjel. „Naš je zadatak biti podrška i vodič, jer je ovo novo područje i za građane i za gradove.“
Kako će izgledati zgrada i što se zasad zna
Prema predinvesticijskoj studiji, parcela u Mutilskoj ulici ima oko tri tisuće četvornih metara, od čega je približno 1850 četvornih metara građevinsko zemljište. Planira se zgrada katnosti P+3 s otprilike trideset do trideset i pet stanova, veličine od trideset do osamdeset četvornih metara, uz zajedničke prostore.
„Ovo nije gotov projekt, nego analiza potencijala lokacije. Finalni projekt nastaje tek kada znamo tko su korisnici. Struktura stanova, njihov raspored i zajednički sadržaji dogovaraju se s budućim stanarima, ovisno o njihovim stvarnim potrebama,“ kaže Vadanjel.
„U europskoj praksi upravo taj proces zajedničkog projektiranja pokazao se ključnim za dugoročnu kvalitetu stanovanja.“ Zajednički prostori nisu zamišljeni kao luksuz, nego kao alat za poboljšanje svakodnevice i međusobne podrške stanara.
Što je stambena zadruga i zašto nije isto što i POS
Jedna od tema koja će biti detaljno objašnjena na javnim predstavljanjima jest razlika između zadružnog stanovanja i poznatijih modela poput POS-a. U stambenoj zadruzi stanari ne kupuju stan i ne postaju njegovi vlasnici.
„Stan ostaje u vlasništvu zadruge i ne može se prodavati, iznajmljivati niti koristiti za turističke svrhe. Stanari plaćaju zadružni najam kojim se otplaćuje kredit za izgradnju i pokrivaju troškovi održavanja. Time se osigurava da stanovi trajno ostanu u funkciji stanovanja,“ kaže Vadanjel. „Zauzvrat dobivate sigurnost, stabilan trošak stanovanja i činjenicu da vas nitko ne može izbaciti ako poštujete pravila zadruge.“
Tko se može uključiti i kakav je profil zainteresiranih
Iskustvo sličnih radionica pokazuje da interes dolazi iz vrlo različitih društvenih skupina. Mladi ljudi, obitelji, samci, ali i stariji građani koji žele stabilno i dugoročno rješenje.
„Dolaze nam ljudi koji rade na određeno, freelanceri, obrtnici, umjetnici, ali i zaposleni u javnim službama. Zajedničko im je da teško dolaze do kredita ili ne žele ulaziti u dugoročno zaduženje za privatni stan,“ kaže Vadanjel. „Zadruga omogućuje da kredit nosi zajednica, a ne pojedinac, što je za mnoge veliko olakšanje.“
Procijenjena vrijednost investicije iznosi oko pet milijuna eura. Grad financira izradu studija i početne radionice te se odriče komunalnog doprinosa, dok se financijska konstrukcija gradnje još razrađuje. „U Nacionalnom planu stambene politike predviđeno je osnivanje revolving fonda koji bi trebao omogućiti povoljnije financiranje ovakvih projekata. To je važan iskorak jer banke zasad teško razumiju zadruge,“ ističe Vadanjel. „Bez javne podrške ovakav model se teško razvija, što pokazuje i europska praksa.“
Europa kao potvrda da model funkcionira
U europskim gradovima stambene zadruge čine značajan dio stambenog fonda. U Beču, Zürichu, Amsterdamu i Barceloni one nisu iznimka, nego standardni alat stambene politike.
„U tim gradovima zadruge se ne doživljavaju kao socijalni eksperiment, nego kao stabilan i dugoročno održiv model. Banke ih smatraju sigurnim partnerima, a gradovi ih koriste kako bi zadržali kontrolu nad razvojem stanovanja,“ kaže Vadanjel. „Nama je važno da Pula pokaže kako se taj model može prilagoditi hrvatskom kontekstu.“
Projekt zadružnog stanovanja u Puli tek je na početku, ali upravo će javna faza odrediti njegov daljnji tijek. Javna predstavljanja i radionice nisu samo informativni događaji, nego temelj stvaranja buduće zajednice.
„Ako preskočite razgovor s ljudima i pokušate projekt provesti odozgo, on neće uspjeti. Zadruga se gradi od povjerenja i zajedničkog razumijevanja. Zato nam je javno predstavljanje možda i najvažniji dio cijelog procesa,“ zaključuje Vadanjel.