U Vodnjanu je danas komemoracijom u Ulici 16. januara obilježena 106. obljetnica „Vodnjanske bitke“, jednog od prvih organiziranih otpora fašizmu na ovim prostorima. Pred nekadašnjim Radničkim domom odana je počast trojici mladih Vodnjanaca koji su 1920. godine izgubili živote u brutalnom napadu fašističkih squadrista i karabinjera – Pietru Benussiju, Domenicu Damianiju i Pasqualeu Delcaru.
Riječ je o događaju koji se zbio prije formalnog dolaska fašizma na vlast u Italiji, a koji je već tada pokazao svu brutalnost sustava koji će u desetljećima koja slijede obilježiti sudbinu Istre. Nakon napada na okupljalište radnika, mnogi su Vodnjanci uhićeni, maltretirani i osuđeni u Trstu, dok je grad godinama živio pod pritiskom represije i straha.
Vodnjanski radnici prvi su stali pred fašističko nasilje
Na komemoraciji je istaknuto da su upravo vodnjanski radnici među prvima u Istri i šire pružili otvoren otpor nadirućem fašizmu. Gradonačelnik Igor Orlić u svom je obraćanju naglasio povijesnu važnost tog čina.
„Prije 106 godina naši su Vodnjanci, Istrijani, radnici, prvi pružili otpor nadirućem fašizmu i totalitarizmu. I prvi su tu, u Vodnjanu, pred nemilosrdnim zločincima položili svoje živote. Zajedno i spontano stali su u obranu radničkog i svakog ljudskog dostojanstva. I bili su spremni podnijeti ogromnu žrtvu za ideju slobode.“
Orlić je podsjetio da bez takvih ljudi i njihove hrabrosti danas ne bi bilo temeljnih vrijednosti na kojima počiva suvremena Europa.
„Da nije bilo njih i takvih koji su pružili otpor, ne bi u Europi, Hrvatskoj i u Istri danas uopće mogli govoriti o slobodama, o zajedništvu i slozi. Ne bi bilo različitih, ne bi živjeli dvojezičnost i multikulturalizam, ne bi bilo tolerancije i suživota i svih onih vrijednosti koje je osigurao antifašistički pokret“, poručio je gradonačelnik.
Sjećanje kao odgovor na revizionizam
Komemoraciju su predvodili i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Vodnjana na čelu s predsjednikom Elvisom Marićem te predstavnica Zajednica Talijana Vodnjan Gianna Fioranti. Među prisutnima bili su i Savez udruga antifašista Istarske županije, UABA Grada Pule, brojni građani, antifašisti te učenici i nastavnici OŠ Vodnjan – Dignano.
Elvis Marić podsjetio je da napad na Radnički dom nije bio izoliran incident, već uvod u dugogodišnju represiju.
„Napad na radnički dom rezultirao je ubojstvima, progonom i osudama radnika koji su žestoko stali u obranu svoje slobode, pravednosti i mira naspram diktatorskog talijanskog aparata koji je u narednih 2,5 desetljeća raspirivao mržnju, netrpeljivost i strah među stanovništvom Vodnjana i Vodnjanštine.“ Govornici su bili jedinstveni u poruci da se danas, možda više nego ikada, mora jasno i nedvosmisleno stati u obranu žrtava i vrijednosti koje su zastupale, osobito u vremenu jačanja povijesnog revizionizma i politika podjela.
Vrijednosti koje treba prenijeti mladima
Predstavnica Zajednice Talijana Vodnjan Gianna Fioranti naglasila je univerzalnu dimenziju borbe vodnjanskih socijalista.
„Vodnjanski socijalisti borili su se za socijalnu pravdu, radnička prava, slobodu, bratstvo s hrvatskim stanovništvom i suživot; vrijednosti od najvećeg značaja i na kojima je utemeljena Europska unija. To su vrijednosti koje se apsolutno moraju prenijeti mlađim generacijama kako se slični događaji nikada više ne bi ponovili u budućnosti.“
Komemoracija je zaključena minutom šutnje i paljenjem svijeća pod spomen-pločom postavljenom 1950. godine u Ulici 16. januara, čime je još jednom potvrđeno da Vodnjan ne zaboravlja svoje žrtve ni povijesnu ulogu u borbi protiv fašizma.