Prvi dojam stiže već na pragu, ali ono pravo otkriće dočekalo me čim sam zakoračila u prizemlje Muzeja vina Istre u samom srcu Pule. Teška vrata nekadašnje banke na adresi Sergijevaca 11 vode u prostor koji podsjeća na staru istarsku konobu, odnosno onaj skroviti, mirisni podrum u kojem je vino oduvijek bilo više od pića. Dok mi se pogled zaustavlja na drvenim gredama i starim bačvama, pomislim kako su sličnu konobu imali i moj dide i nono. Iako su bili dva različita svijeta – jedan u Burićima kraj Kanfanara, drugi u Štokovcima kraj Savičente, podrum, bačve i bukalete su nešto što ih je spajalo. I taj miris starih drvenih bačava, vinske mušce kako lete na dunje, stari tapuni, preša, mlin…
A ovaj muzej ne priziva slučajno atmosferu obiteljskih konoba, kao u mom slučaju. Njegova misija je, kako će mi kasnije reći jedna od začetnica muzeja Doris Cerin Otočan, vratiti fokus istarskog vinarstva na njegove početke, odnosno u male obiteljske podrume gdje se znanje prenosilo s koljena na koljeno, a vino se pravilo s više osjećaja nego tehnologije. Danas su to gotovo pa zaboravljena vremena.
Pula koja bi mogla biti grad malih muzeja
Dok hodam tim prizemljem, nemoguće je ne razmišljati o samom gradu. Pula je, kako sam često isticala, savršen teren za ovakve projekte. Već ima Kuću maslinova ulja, ali kad bi sličnih privatnih muzeja bilo desetak, kulturna scena Pule dobila bi sasvim novu dimenziju. Muzej vina pokazuje kako se na relativno malom prostoru, svega tristotinjak kvadrata raspoređenih na dva kata, može stvoriti priča koja je jednako privlačna i lokalnoj publici i znatiželjnim turistima.
Cijelu reportažu pročitajte na blogu Helloistria:
Pula: Muzej vina Istre podsjetio me na stare konobe moga dida i nonića