Može li organizirana nabava domaće hrane za škole i vrtiće istodobno poboljšati prehranu djece i potaknuti razvoj istarske poljoprivrede? O tome se raspravljalo na okruglom stolu „S istarskih polja do istarskih škola“, održanom 6. studenoga u organizaciji Možemo! Pula. Kao mogući prvi korak predloženo je pokretanje pilot-projekta opskrbe obrazovnih ustanova lokalnim sezonskim namirnicama.
Povezivanje lokalnih poljoprivrednih proizvođača sa školama i vrtićima moglo bi otvoriti novo tržište za istarsku poljoprivredu, a istodobno omogućiti kvalitetniju prehranu djece. Zaključak je to okruglog stola „S istarskih polja do istarskih škola“, koji je 6. studenoga organizirala politička platforma Možemo! Pula.
Na skupu su sudjelovali ekološki proizvođači Ana Sarvan i Dorian Siljan, poljoprivrednik Dalibor Jukopila te Iva Ivšić i Sonja Karoglan Todorović, koje su predstavile iskustva zagrebačkog projekta zelene javne nabave hrane.
U središtu rasprave bilo je pitanje može li se novac koji se već izdvaja za prehranu djece učinkovitije koristiti kako bi se istodobno potaknula domaća proizvodnja, osiguralo stabilnije tržište za poljoprivrednike i povećala kvaliteta školskih obroka.
Istarska poljoprivreda treba nove proizvođače i sigurno tržište
Jedan od problema na koji su upozorili sudionici jest sve teži položaj malih proizvođača, osobito mladih koji se žele baviti poljoprivredom.
Ana Sarvan, inženjerka kemije koja je prije desetak godina napustila posao u korporaciji i posvetila se ekološkoj proizvodnji, predstavila je vlastito poduzetničko iskustvo. Unatoč nedostatku prethodnog iskustva, uz kredite i ulaganja razvila je poljoprivrednu proizvodnju na obiteljskoj zemlji.
Njezino iskustvo otvorilo je pitanje važnosti sigurnog plasmana proizvoda, koji bi poljoprivrednicima omogućio dugoročnije planiranje i ulaganja.
Dorian Siljan upozorio je kako je zbog dugogodišnjeg nedostatka sustavne podrške izgubljena gotovo cijela generacija poljoprivrednika, zajedno s dijelom znanja i proizvodnog kontinuiteta.
Kao ključne prepreke istaknuo je otežan pristup poljoprivrednom zemljištu, visoke troškove mehanizacije i konkurenciju jeftinijih uvoznih proizvoda.
„Još uvijek nismo skroz zakasnili“, poručio je Siljan.
Rješenje vidi u boljem povezivanju proizvođača, zajedničkom korištenju mehanizacije i organiziranom otkupu koji bi omogućio povećanje i specijalizaciju proizvodnje.
Sudionici su otvorili i pitanje učinkovitosti poljoprivrednih poticaja, ističući kako javna ulaganja moraju biti snažnije povezana s rastom domaće proizvodnje i prehrambene samodostatnosti.
Pulske škole i vrtići već su nabavljali domaći krumpir i jabuke
Da organizirana opskrba škola domaćim poljoprivrednim proizvodima nije nova ideja, podsjetio je poljoprivrednik Dalibor Jukopila.
Prema njegovim riječima, od 2001. do 2007. godine tvrtka koju je vodio opskrbljivala je pulske škole i vrtiće hrvatskim krumpirom i jabukama, za približno pet tisuća djece.
„Da li se moglo? Moglo se tada. Da li se može danas? Može se danas puno više, puno kvalitetnije i puno bolje“, poručio je Jukopila.
Pritom je naglasio kako samo postojanje tržišta nije dovoljno. Potrebno je organizirati poljoprivrednike, omogućiti im stručnu podršku i stvoriti uvjete za povećanje proizvodnje.
Zagrebački model: 21 tisuća djece i milijuni školskih obroka
Na okruglom stolu predstavljen je i zagrebački model zelene javne nabave hrane, kojim se nastoji povećati udio ekoloških namirnica u prehrani djece.
Iva Ivšić govorila je o ciljevima projekta, dok je Sonja Karoglan Todorović predstavila dosadašnju provedbu.
Prema podacima iznesenima na skupu, projekt obuhvaća 32 osnovne škole i devet dječjih vrtića, odnosno oko 21.000 djece. U uključenim ustanovama godišnje se pripremi približno deset milijuna obroka.
Zagreb je postavio cilj da 15 posto nabavljenih namirnica bude iz ekološke proizvodnje.
Prema predstavljenim podacima, dosad je ugovorena nabava približno 300 tona ekološke hrane, od čega je oko 180 tona već isporučeno. Za projekt je do 2029. godine predviđeno ukupno 3,5 milijuna eura.
„Ako potičete proizvodnju, a ne razvijate tržište, onda imate problem. A ako imate tržište, ali nemate proizvod, onda imate opet problem“, istaknula je Karoglan Todorović.
Naglasila je da takav sustav zahtijeva suradnju proizvođača, obrazovnih ustanova, kuhinjskog osoblja i javne uprave, kao i dugoročnu pripremu postupaka nabave.
Od raspisivanja natječaja do isporuke pojedinih namirnica, prema njezinim riječima, može proći i šest mjeseci.
Možemo! Pula predlaže pilot-projekt za istarske škole i vrtiće
Na temelju iznesenih iskustava, iz Možemo! Pula predlažu razmatranje pokretanja pilot-projekta kojim bi se lokalno proizvedene sezonske namirnice postupno uključivale u prehranu pulskih škola i vrtića.
Za razliku od zagrebačkog modela, koji naglasak stavlja na ekološku proizvodnju, predloženi istarski pristup mogao bi uključiti i konvencionalne lokalne proizvođače, s obzirom na postojeće proizvodne kapacitete.
Dorian Siljan tijekom rasprave izrazio je spremnost za uključivanje u organiziranu opskrbu pulskih škola, naglasivši kako se proizvodnja povrća može prilagoditi unaprijed poznatoj potražnji.
Kao prvi korak organizatori predlažu utvrđivanje potreba škola i vrtića, raspoloživih količina domaćih proizvoda te mogućnosti povezivanja proizvođača s ustanovama koje pripremaju obroke.
Cilj bi bio postupno stvaranje organiziranog sustava nabave koji bi poljoprivrednicima osigurao predvidljiviju potražnju, a djeci kvalitetniju i raznovrsniju prehranu.
Može li javna nabava pomoći obnovi istarske poljoprivrede?
Sudionici okruglog stola složili su se da razvoj lokalne poljoprivrede ne ovisi samo o visini poticaja, nego i o dostupnosti zemljišta, organizaciji proizvodnje, ulaganjima i osiguranom tržištu.
Iz Možemo! Pula poručuju kako bi javna nabava hrane mogla postati jedan od instrumenata razvoja domaće poljoprivrede, uz istodobno poboljšanje kvalitete prehrane u obrazovnim ustanovama.
„Izgubili smo mnogo vremena i jednu generaciju poljoprivrednika. Vrijeme je da prestanemo samo govoriti o potencijalu istarske poljoprivrede i počnemo stvarati uvjete da se on ostvari“, zaključuju organizatori.
Predloženi pilot-projekt zasad je inicijativa iznesena na okruglom stolu, a za njegovu eventualnu provedbu trebalo bi razraditi model nabave, financiranja i suradnje s obrazovnim ustanovama i lokalnim proizvođačima.