Objavljujemo primjedbe Sindikata novinara Hrvatske i Hrvatskog novinarskog društva na prijedlog Ugovora Hrvatske radiotelevizije s Vladom Republike Hrvatske.

– Sindikat novinara Hrvatske i Hrvatsko novinarsko društvo proveli su internu raspravu sa zaposlenicima HRT-a te javnu raspravu u Novinarskom domu jer smatramo da je temeljni problem predloženog Ugovora HRT-a s Vladom Republike Hrvatske taj da javna rasprava, čije provođenje nalaže Zakon o HRT-u, uopće nije provedena. HRT nastoji “odglumiti” javnu raspravu, zapravo provesti tek minimum minimuma javne rasprave. Zašto to HRT radi? Zato što je predloženi dokument loš i treba ga skriti od zainteresirane javnosti. Zato i ta “gluma” da se javno raspravlja o dokumentu koji će za sljedećih pet godina odrediti kako će HRT trošiti javni novac u stvaranju svojeg programa.

Ugovor Hrvatske radiotelevizije s Vladom Republike Hrvatska regulira članak 13. Zakona o HRT- u. On propisuje da se programske obaveze HRT-a te izvor i iznos sredstava za njihovo financiranje ustvrđuju Ugovorom između HRT-a i Vlade. Ugovor važi pet godina i stupa na snagu 1. siječnja. Stavak 3. tog članka regulira provođenje javne rasprave o prijedlogu programskih obaveza. Javna rasprava se prema tom stavku mora provesti u trajanju od 45 dana “kako bi se javnost očitovala o tome ispunjavaju li predložene programske obaveze ovim Zakonom propisane kriterije”. Stavak 3. članka 13. pobliže definira način vođenja te javne rasprave: ona se “održava interaktivnim komuniciranjem putem internetske stranice HRT-a, programa HRT-a, okruglih stolova i dr.”

Način održavanja javne rasprave pobliže uređuje općim aktom Programsko vijeće HRT-a, na prijedlog Glavnog ravnatelja, uz odobrenje Vijeća za elektroničke medije. HRT je obavezu interaktivnog komuniciranja internetskom stranicom HRT-a ovako proveo: na internetskim stranicama www.hrt.hr pristup javnoj raspravi ne može se naći na početnoj, pristupnoj stranici. Da bi se došlo do mjesta koje je HRT odredio za svoje internetsko komuniciranje o prijedlogu Ugovora mora se otići na kraticu ‘O HRT-u’ i zatim na izborniku pronaći kraticu Javna rasprava. Kada se “klikne” na nju, otvori se stranica na kojoj je, pokraj Javne rasprave o prijedlogu programskih obaveza HRT-a za Ugovor o pružanju medijskih usluga i Savjetovanje o Nacrtu odluke o izmjeni i dopuni Odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika.

To je savjetovanje završilo 17. ožujka 2021. godine i ispod tog Savjetovanja je i Izvješće o njegovoj provedbi. Na toj stranici, ispod naslova Javna rasprava o prijedlogu programskih obveza HRT-a za Ugovor o pružanju javnih medijskih usluga jest i kratica s Prijedlogom Ugovora, datum početka i kraja javne rasprave te sljedeći tekst: “Zainteresirani svoje prijedloge i/ili sugestije mogu uputiti na e-mail adresu javna.rasprava@hrt.hr. Sudionici javne rasprave svoja razmišljanja mogu poslati povjereniku za korisnike usluga HRT-a na e-mail adresu povjerenik@hrt.hr.

Također, objavljena je anketa koju zainteresirani mogu ispuniti na adresi anketa.hrt.hr. Anketa izgleda ovako: upiše se proizvoljni kod, zapravo niz od 6 znakova. Kada se upiše tih šest znakova, dobije se pristup anonimnoj anketi od 39 pitanja. Prvo je pitanje o dobnoj skupini, drugo o obrazovnoj skupini, treće pitanje glasi „je li javni servis potreban društvu“. Nakon toga slijede pitanja poput ovoga: Jeste li znali da je rad Hrvatske radiotelevizije reguliran posebnim zakonom i ponuđeni su odgovori ‘jesam’ i ‘nisam’. Ili: Opisani profili radijskih programa na nacionalnoj razini primjereni su potrebama hrvatskog društva.

Ponuđeni su odgovor ‘ne slažem se’, ‘nemam stav’ i ‘slažem se’. Ostavljeno je i mjesta za kratak komentar. Tako izgleda ispunjavanje zakonske obaveze interaktivnog komuniciranja putem internetske stranice HRT-a. Kako izgleda provođenje drugih oblika javne rasprave o prijedlogu Ugovora? Još gore od tog pokušaja internetske komunikacije. Način na koji bi se trebalo obaviti savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata regulira Kodeks koji je donijela Vlada Republike Hrvatske 21. studenog 2009. Kodeks počinje ovim riječima: “Jedno od temeljnih obilježja suvremenih demokracija jest razvijeno civilno društvo koje se, između ostalog, ostvaruje u otvorenom dijalogu, suradnji, pa i partnerstvu građana, organizacija civilnoga društva, odnosno općenito zainteresirane javnosti s javnim i državnim institucijama.”

Sudjelovanje u raspravi prema tom Kodeksu obuhvaća: informiranje, savjetovanje, uključivanje i partnerstvo. Uključivanje razumijeva da se predstavnici zainteresirane javnosti aktivno uključe u savjetovanje, na primjer, članstvom u radnim skupinama. Kodeks definira standarde i mjere u postupku savjetovanja. Prema Kodeksu minimalni standardi i mjere za savjetovanje su: pravodobno informiranje o planu donošenja zakona, drugih propisa i akata, dostupnost i jasnoća sadržaja, rok provedbe internetskog i drugih oblika savjetovanja, povratna informacija o učincima provedenog savjetovanja. Koji od tih standarda i načela koja je propisala Vlada Republike Hrvatske, jedna od strana u Ugovoru s HRT-om, zadovoljava javna rasprava koju je organizirao HRT?

Samo onaj da se treba propisati rok provedbe za savjetovanje. Svi ostali postupci u javnoj raspravi idu daleko ispod standarda opisanog u ovom Kodeksu. Prigovor se može dati da je u Kodeksu Vlade Republike Hrvatske riječ o “savjetu“: a da je HRT dužan provesti “javnu raspravu” te da se vladin Kodeks odnosi na zakone, druge propise i akte. Kako javna rasprava o Ugovoru HRT-a s Vladom RH može ići ispod standarda koji su propisani za zakone, druge propise i akte? Kako ugovor HRT-a, javne ustanove s Vladom Republike Hrvatske ne pripada među druge propise i akte?

HRT je u javnoj raspravi o prijedlogu novog Ugovora išao daleko ispod standarda uobičajene javne rasprave i nikakva semantička pedanterija to ne može skriti.  Zakon o HRT- u članku 13. propisuje da javna rasprava mora imati više „okruglih stolova“. Od 29. travnja, kad je počela javna rasprava o prijedlogu  ugovora, do 02. lipnja nije održan ni jedan okrugli stol. Zakonska obaveza komunikacije preko programa HRT-a odrađena je jednom jednosatnom emisijom u kojoj su sudjelovali Glavni ravnatelj, predsjednik Programskog vijeća i predsjednik Vijeća za elektroničke medije.

Zainteresirana javnost nije se mogla uključiti u raspravu pitanjima, a trojac je u studiju govorio o svemu samo ne o programskim obavezama koje će definirati novi ugovor. Jedina vijest s tog pokušaja komunikacije preko programa HRT-a bila je ta da se treba povisiti iznos pristojbe, a visina pristojbe nije predmet Ugovora, nego trošenje novaca pristojbe. Ugovor nije stavljen na stranicu E-savjetovanja. Ta aplikacija, kako ona samu sebe definira “omogućuje uključivanje otvorena javna savjetovanja u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata”.

Na dan 02. lipnja na toj su stranici otvorena savjetovanja poput “Prijedlog Pravilnika o sadržaju godišnjeg izvješća o radu Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora kao i savjetovanje s javnošću za Nacrt prijedloga Zakona o gnojidbenim proizvodima. Zašto HRT nije na E-savjetovanja stavio prijedlog Ugovora s Vladom RH? Na toj bi aplikaciji zainteresirana javnost, koja već sudjeluje u savjetovanju o zakonima, drugim propisima i aktima mogla vidjeti prijedlog Ugovora i očitovati se i dati prijedloge.

Ali, ako prijedloga Ugovora ondje nema, onda se javnost i ne može očitovati. Iz svega toga jasno je da javna rasprava zapravo nije provedena. Pitanje je zašto? Odgovor je jasan: tko skriva dobro napravljen Ugovor? Tko želi što je više moguće skriti ono što je napisano u tom Ugovoru? Može li se dopustiti da Ugovor koji regulira trošenje više od tri milijarde kune kroz pet godina bude sklopljen nakon tako pažljivo neprovedene javne rasprave?

O sadržaju Ugovora

Ovaj Ugovor prije svega nije nikakav ugovor.

Kada ugovaramo nešto toliko banalno kao npr. ugovor o kupoprodaji motornog vozila, ugovorom su definirani marka vozila, broj šasije, registarska oznaka, zapremina motora itd. Zamislimo kupoprodajni ugovor u kojem je, predmet kupoprodaje Mercedes E220, proizveden 1998.godine, s pređenih 540 000 kilometara, broj šasije 45434LK6, zapremine motora 2200 ccm. I sad zamislimo kupoprodajni ugovor u kojem je navedeni automobil definiran kao ‘automobil znatnije veličine koji će obavljati prevozničku funkciju onako kako je propisano misijskim ciljevima zakonima o cestama’.  Tko bi kupio takav automobil? A tako otprilike izgleda prijedlog takozvanog ‘Ugovora između HRT-a i Vlade RH’. Tko bi gledao televiziju koja svoje postojanje regulira ovakvim ugovorom?

Ovaj ugovor nimalo ne produbljuje Zakon o HRT-u nekim konkretnijim elementima. Ugovor ne sadržava, zapravo, ni jednu iole konkretniju obvezu HRT-a, osim one da emitira toliki i toliki postotak nekog programskog sadržaja na nekom kanalu. Ti su postoci jedini trag neke konkretnosti. Sve ostalo pripada takozvanoj ‘općologiji’ – naizgled imamo pametan govor ni o čemu, medijsko-birokratski jezik koji prevladava posljednjih godina u našem javnom diskursu, u čemu je nemalo ulogu odigrala i aktualna ministrica kulture RH.

A i ono jedino konkretno u Ugovoru – postoci emitiranog programa, potpuno je pogrešno postavljeno. Postocima su trebale biti definirani omjeri proizvedenoga, a ne emitiranoga. Zapravo, čak ne i postocima, nego satima proizvedenog programskog sadržaja, brojkama epizoda dramskih serija, brojkama proizvedenih i snimljenih koncerata, brojkama proizvedenih dokumentarnih filmova itd.

Što znači da će biti emitirano najmanje 12 posto programa za kulturu ili 20 posto informativnih sadržaja? 12 posto kulturnih sadržaja može biti podmireno reprizom neke emisije proizvedene prije 30 godina, u doba kada su se urednici bavili proizvodnjom programa, a ne popunjavanjem birokratskih izvještaja. 20 posto informativnih sadržaja može biti zadovoljeno tako da vijesti koje traju 12 minuta tijekom dana repriziramo svakog punoga sata. Da ne spominjemo kolike su mogućnosti proizvoljnog određivanja toga koji program pripada kulturi, koji umjetnosti i sl.

„Općološki“ diskurs Ugovora nije slučajan. On HRT-u omogućuje uspješno poštivanje ugovornih obveza, jer su te obveze toliko općenito definirane da ih je nemoguće ne ispuniti. Ne samo to, Ugovor za neispunjavanje obveza uvijek nudi i neko opravdanje. Uzmimo za primjer članak 38 (Televizijski igrani program) i sljedeću rečenicu: Poticat će snimanje hrvatskih igranih filmova te razvoj nezavisne audiovizualne produkcije prema svojim mogućnostima. Može li netko objasniti što ta rečenica znači? Znači li to da HRT, ako neće imati mogućnosti u predmetnom razdoblju Ugovora, neće potaknuti snimanje ni jednog hrvatskog filma? To mu ovaj Ugovor omogućuje.

Ili npr. članak 38: „Svojim dramskim programom otvara prostor kreativnoj i profesionalnoj izvrsnosti u osmišljavanju i realiziranju igranih televizijskih i filmskih djela. Pridonosi razvoju audiovizualne kulture te očuvanju hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta. HRT će kod televizijskih igranih djela voditi računa o zastupljenosti programa za razne dobne skupine te općenito raznovrsnosti žanrova igranog programa. Pri tome će se pridržavati načela stručnog izbora programskih sadržaja uz zahtijevanje produkcijske i tehničke izvrsnosti te umjetničkih dosega izvedbe.“

Tako piše u Ugovoru s Vladom. Možemo li, pak, zamisliti ovakav tekst: ‘HRT će u prvoj godini ugovora objaviti javni poziv za proizvodnju pilot epizode dramske serije u trajanju od 12 epizoda, kriminalističke dramske serije u trajanju od 12 epizoda, mini-serije prema klasičnom hrvatskom književnom djelu u trajanju od 4 epizode i mini-serije prema suvremenom hrvatskom književnom djelu u trajanju od 4 epizode. U drugoj godini ugovora, HRT će, nakon što stručna povjerenstva sastavljena od vlastitih urednika i eminentnih nezavisnih stručnjaka ocijene navedene pilot epizode producirati najmanje jednu gotovu seriju u svakoj kategoriji.

HRT će u svakoj godini ugovora producirati najmanje 4 televizijska filma od kojih će najmanje 2 režirati debitanti mlađi od 30 godina. HRT će angažirati vodeće marketinške stručnjake u promociji vlastitog dramskog programa, s ciljem postizanja što većeg dosega u mlađoj populaciji…“

Ali možemo li očekivati takav konkretan tekst? Od televiziji koja planira mjesec dana unaprijed sigurno ne možemo. Ugovor o kojem maštamo djeluje poput znanstvene fantastike, no to je jedini put do novih Gruntovčana, Velog ili Malog mista… 

Ovaj Ugovor  izgleda kao da je pisan prije 30 godina. On podržava postojeću getoizaciju nekih javnih sadržaja, osuđenih na specijalizirane emisije u rubnim terminima, koje nemaju nikakav znatniji doseg među ciljanim skupinama gledatelja.

Zadnji je članak posebice bizarno napisan, kao da se autorima žurilo dovršiti dokument pet minuta prije isteka roka za slanje u takozvanu javnu raspravu, koja to zapravo nije. Riječ je o članku 69, o zaštiti i očuvanju audio i audiovizualne građe. Prazan, birokratski općenit dokument, kulminira u svojoj besmislenosti. Hrvatska radiotelevizija dužna je kulturno dobro čuvati i održavati u primjerenim uvjetima, zaštititi ga od oštećivanja, uništenja ili gubitka. Vjerovali ili ne, ovom ‘strašnom’ obvezom završava Ugovor između HRT-a i Vlade RH. Rečenicom koja HRT ne obvezuje baš ni na što.

Pripovijedamo bajke o digitalizaciji, a nismo u stanju napisati ugovor kojim će biti definirano recimo sljedeće: HRT će u svakoj godini Ugovora digitalizirati najmanje XY sati arhivske građe, od toga XY sati radijske i XY sati televizijske. HRT će do kraja ugovora digitalizirati svu arhivsku građu u TV centrima i dopisništvima. 

Predlagatelje i javnost upozoravamo:

Novi prijedlog Ugovora HRT-a s Vladom Republike Hrvatske gotovo u cijelosti kopira (doslovce sa svim pravopisnim i gramatičkim pogreškama i tipfelerima) postojeći Ugovor s iznimkom promijenjenih postotaka pojedinih sadržaja na određenim programskim kanalima i dva-tri stavka, a jedino je članak 43. o programu za djecu i omladinu doživio gotovo potpunu preformulaciju i osuvremenjenje. I dalje ostaje nejasno određenje zastupljenosti određenih sadržaja na programskim kanalima u vidu postotaka jer ostaje nejasno koji je krajnji zbroj postotaka, što ti postotci znače u realnosti, i možda najvažnije, izrazito je lako manipulirati postotcima (što je dosad i činjeno, prema potrebi).

I nakon čitanja cijelog Ugovora i dalje ostaje nedoumica o stvarnom i adekvatnom načinu vrednovanja javne vrijednosti programskih sadržaja ostvarenih u obliku pojedinačnih emisija na kanalima HRT-a, jer sam postotak kojim se određuje zastupljenost pojedinačnih tematskih programa ne govori ništa o kvaliteti ponuđenih sadržaja, o stvarnoj javnoj vrijednosti emitiranih emisija. Tako se zapravo s Vladom potpisuje Ugovor koji propisuje i time se zadovoljava, te svodi program na brojčane odnose, ali ostavlja brisani prostor za stvarnu procjenu javne vrijednosti emitiranoga programa.

Imajući u vidu iznimno male ovlasti Programskoga vijeća prema Zakonu, jedino tijelo koje bi uistinu trebalo na kontinuiranoj osnovi procjenjivati koliko ponuđeni sadržaji odgovaraju smjernicama zadanima i Zakonom i Ugovorom, ono zapravo samo može konstatirati svoja mišljenja, eventualno sugerirati, ali bez ikakvih ozbiljnijih reperkusija. Naravno, ne bismo nimalo htjeli umanjiti uređivačke slobode, ali Programsko vijeće služi i tome da urednici kanala i programa zastupaju i obrane svoje programske odluke i svoju uredničku samostalnost.

U članku 10, Vrijednosti koje HRT zastupa i promiče pod stavkom raznolikosti između ostaloga piše: Podržavati pluralizam i pružati priliku za izražavanje suprotstavljenih mišljenja ljudima različitoga podrijetla, prošlosti i životnih priča. Zašto suprotstavljenih, vjerojatno se misli na različita, raznolika mišljenja, a u Zakonu mnogo osjetljivije piše, „omogućujući ravnopravno sučeljavanje stajališta“. Suprotstavljenost a priori vodi u ekstremnu razliku, a ne sugerira utemeljenost, premda različitost mišljenja.

Članak 11, Načela, stavak 1.: Javne medijske usluge namijenjene su i bogatima i siromašnima, mladima i starima, većini i manjini. Takva rečenica zvuči prilično zastarjelo i neusklađeno sa suvremenim javnim diskursom. Pretpostavljamo da se htjelo reći da su ravnopravno namijenjene svim različitim dionicima suvremenoga društva, kako predstavnicima većinskoga tako i manjinskoga stratuma.

U istom čl. 11, u stavku o ravnopravnosti medija piše: Svjesni smo obveze umjetničkog i dokumentarnog izražavanja unutar svakom medija. To ističemo zbog kasnijeg umanjivanja tih sadržaja na određenim kanalima.

U čl. 16. s kojim počinje propisivanje programa za pojedine radijske kanale, za Prvi program HR-a, izbrisana je u opisu programa rečenica: Emitira radio dramska djela visoke vrijednosti, što je odmah i potvrđeno u postotcima gdje je u starom ugovoru za igrani program bilo predviđeno 2% kojih u novom prijedlogu nema. Umjesto što bismo mogli očekivati da se u programskom smislu unaprijedi i prilagodi radiodramski izričaj za Prvi program, ponudi nove formate (kratki format radiodrama od 5 do 10 minuta, radiodramski serijali kraćeg ili dužeg formata, preferirano žanrovskog /krimići ili sf/ određenja i slično), on se posve dokida na programu koji je opći i državne razine. Smatramo da je to zapravo programski neopravdano i nedopustivo.

Istodobno, informativni s 30% pada na 29%, obrazovni gubi cijelih 4%, to jest s 8% pada na 4%, program umjetnosti i kulture zadržava 4%, a zabavni koji dosad nije bio izražen u postotcima, dobiva 2%, religijski i sportski s 2% padaju na 1%. Pad obrazovnoga  za upola znači veliki programski gubitak.

U istom tom članku, Drugi program Hrvatskog radija, s 10% informativnog pada na 3%, posve nestaju igrani, obrazovni i znanstveni program te program umjetnosti i kulture koji su bili zastupljeni s 1% koji su sada izgubili, a zabavni je s 8% narastao na 10%, sportski je s 8% pao na 6%. To znači da je Drugi program lišen i malih ostataka kulturnoga, obrazovnoga, znanstvenoga itd. sadržaja prilagođenoga programskim odrednicama tog kanala, a informativni je bitno sužen upravo na programu koji je najdostupniji, s uvriježenim terminom za osnovne informacije a tako i na stranim jezicima u turističkoj sezoni, posebice za prometne informacije što ga čini izrazito slušanim upravo u takvim situacijama. Nejasno je u svakom od slučajeva smanjivanja postotaka što će se zapravo emitirati u tim terminima.

Za Treći program HR-a predviđen je porast udjela glazbenog programa s 57% na 60%, 1% informativnoga (?) pao je na 0%, što je logično, a promotivni je s 0% došao na 1%. Za Radio Osijek, informativni program također pada s 18% na 10%, zabavni s 8% na 6%. Isto tako je za Radio Sljeme predviđeno smanjivanje informativnoga programa s 18% na 10%, zabavnoga s 8% na 6%, a zadržani su postotci od 1% za obrazovni i znanstveni i umjetnost i kulturu. Isti obrazac smanjivanja informativnoga programa s 18% na 10% i zabavnoga s 8% na 6% primjenjuje se i za Radio Rijeku, Radio Zadar, Radio Knin, Radio Split, Radio Dubrovnik.

Postotak smanjivanja informativnoga programa je vrlo upitan, a da zauzvrat ne dolazi do povišenja postotaka za ostala programska područja (kultura, znanost, obrazovanje itd.) i posve je neodređeno što će programski popuniti prostor snižavanja postotaka.

Za Glas Hrvatske informativni se smanjuje s 42% na 35%, igrani program dobiva 0,5%, obrazovni i kultura ostaju na 5%, a zabavni pada s 3% na 1%, religijski se povisuje s 2% na 3%, a promotivni dobiva 0,2%.  S člankom 20 počinje pobrajanje obaveza televizijskih programa. Za Prvi program HTV-a, informativni pada s 27% na 20%, igrani s 22% na 20%, obrazovni i znanstveni raste s 5% na 9%, umjetnost i kultura s 5% na 6%, zabavni ostaje na 10%, a glazbeni program koji je imao 2% nestaje. Na Drugom programu HTV-a, informativni s 3% pada na 2%, igrani s 35% na 30%, obrazovni i znanstveni raste sa 7% na 10% (zanimljivo da su zastupljeniji nego na Prvom), umjetnost i kultura s 2% na 3%, zabavni s 5% na 6%, glazbeni s 10% na 12%, sportski pada s 8% na 7%.

Članak 24 i 25 govore o Glazbenoj proizvodnji, i on je i u starom Ugovoru i u novom prijedlogu Ugovora isti, i ponaša se kao da je zapravo riječ o posve zasebnom „programu“. Glazbena proizvodnja jest zasebna jedinica (premda to nije oduvijek bila, bila je dio Hrvatskoga radija), ali njezino se polje djelovanje ne može opisati kao posve samostalno i autonomno. Ono treba biti i samostalno i autonomno u određenoj, pa i velikoj mjeri, ali orkestri i zbor proizišli su iz programskih potreba za autentičnim snimkama i prva zadaća Glazbene proizvodnje jest zadovoljiti potrebe glazbenih programa, to jest glazbenih urednika koji određuju svoje godišnje programe i potrebe.

Samo u zadnjem stavku članka 25. kaže: „Orkestri i Zbof HRT-a i drugi glazbeni izvođači sudjelovat će u produkciji glazbenih, zabavnih i drugih tematskih klasificiranih programskih sadržaja za potrebe radijskog, televizijskog i emitiranja na multimedijskoj platformi s uslugama na zahtjev te će nastupati u posebnim prigodama od državnog značenja.“ Time je temeljna zadaća postojanja Glazbene proizvodnje tek natuknuta, a „potrebe radijskog, televizijskog i emitiranja na multimedijskoj platformi“ svedeno na vrlo nejasnu formulaciju hijerarhijskog odlučivanja o produkcijama. Znači li to da će programske potrebe ovisiti o željama, volji i vremenu Glazbene proizvodnje?

Članak 33. o Misiji, drugi stavak, rečenica glasi: „Otvara se prostor pripadnicima znanstvene zajednice, omogućuje dijalog i konfrontaciju znanstvenih ideja.“ Opet se rabi vrlo snažna riječ, konfrontacija, što u praksi dovodi često do sučeljavanja znanstvenog i neznanstvenog ili kvaziznanstvenog pristupa, dakle trebalo bi biti omogućuje dijalog i razmjenu znanstvenih ideja, jer naglasak mora biti na znanstvenoj utemeljenosti ideja, što smo i vidjeli u doba pandemije kad su eterom različite „znanstvene“ ideje dobivale prostor. HRT upravo na tom području mora biti neoskvrnute znanstvenosti, a tu mislimo i na primjere kad je riječ i o društvenim znanostima, pa tako ne bi podjednako prostor mogli dobivati i povjesničari koji negiraju određene povijesne istine i slično.

Članak 34., o Programu umjetnosti i kulture, nigdje se doslovno ne navodi da će HRT biti neka vrsta inkubatora hrvatske kulture, da će aktivno sudjelovati u kulturnom stvaralaštvu Hrvatske, ne samo suradnjom s različitim kulturnim institucijama i radnicima, nego tako što će sam inicirati kulturne projekte u koje će uključivati i takozvane hrvatske „kulturne industrije“.

U članku 35. nestao je stavak o tome da će se u emitiranju hrvatske pop i rock itd. glazbe držati emitiranja glazbe visokoga standarda kvalitete (jer, onda bi bilo izlišno emitiramo li neke hrvatske izvođače ili ne emitiramo, jer bi to bio posao glazbenih urednika koji određuju kriterije kvalitete prema kojemu nešto uvrštavaju, a nešto ne uvrštavaju u program).

U članku 36. ne vidimo da je uloga HRT-a promicati religijsku pismenost, ali govoriti o religijskim kulturama, religijskoj umjetnosti jest naša dužnost. Nejasna je kvalifikacija  o „očuvanju vjerničkoga identiteta“, to je uloga vjerskih institucija, ali ne i HRT-a kao sekularne ustanove.

U članku 37, prvom stavku o misiji radijskoga igranoga programa spominje se formulacija „uz istodobno njegovanje žanrova koji su lakši za percepciju“. Lakši za percepciju vrlo je maglovita i kritičarskim jezikom neutemeljena definicija. U istom članku spominje se audio usluga na zahtjev, ali se nigdje ne spominje mogućnost stvaranja audio knjiga što bi bila prvorazredna zadaća radijskog igranog programa. I, u odnosu na postojeći Ugovor, nedostaje posljednji stavak, u kojemu piše: „HRT će redovito sudjelovati u domaćim i međunarodnim festivalskim aktivnostima i surađivati u međunarodnim projektima.“ Time se ostavlja prostor za upitnost jedinog radijskog festivala koji HRT organizira (Prix Marulić), sudjelovanja na različitim drugim radiodramskim, dokumentarnim i glazbenim festivalima i skupovima na kojima su naši autori često osvajali visoke nagrade i priznanja, a da ne govorimo koliko svaki međunarodni skup otvara mogućnost sagledavanja kako drugi rade i kako se mi možemo pozicionirati u širem spektru radijskoga stvaralaštva.

Članak 39, Zabavni program, definicija: „Svojim zabavnim programom HRT želi uljepšati život pojedincu.“ Što bi to značilo uljepšati život pojedincu kao način definiranja zabavnoga programa?

Članak 43. o Programu za djecu i mlade posve je nov, suvremeniji, premda nimalo konkretniji što se tiče stvarne realizacije (gdje, kako?).

Članak 49. o ravnopravnosti muškaraca i žena jest formulacija iz Zakona, riječ je o rodnoj ravnopravnosti, ali izostaje naglasak da će se tim načelima rukovoditi posebice u emisijama za djecu i mladež, kao i „da će HRT proizvoditi i objavljivati emisije posvećene toj tematici i u emisijama kulturnog, obrazovnog i znanstvenog programa“. To treba istaknuti jer nikad nije dovoljno isticanja rodne ravnopravnosti i rodne zakinutosti u društvu na različitim programskim razinama, i nipošto se ne smije tu izrazito važnu javnu temu getoizirati. HRT mora predvoditi u rodnom opismenjavanju javnosti.

U Članku 61 o propisanim udjelima u programskim obvezama, problematično je i dalje određenje (koje piše i u Zakonu) o 15% godišnjeg programskog proračuna za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača. Koji je to godišnji programski proračun, koliki? Svjedočili smo i da su bivši urednici pod „europska djela nezavisnih proizvođača“ gurali svašta, pa i kratke priloge za dnevne emisije, jasnija definicija je nužna.

Prijedlog novog Ugovora završava s člankom 69, o zaštiti i očuvanju audio i audiovizualne građe, dok postojeći Ugovor ima 110 članaka, i tablice o provedbi po godinama itd. Toga u prijedlogu nema.

I u bivšem Ugovoru i u sadašnjem prijedlogu ne spominje se, izostala je izdavačka djelatnost HRT-a, koja se sastojala od tri izdanja godišnje Zbornika Trećeg programa, i povremenih izdanja ukoričenih programskih sadržaja s Trećeg radijskog programa (uglavnom) – dramskog, govornog i glazbenog. Zbornik Trećeg programa kao kultni časopis ne izlazi već nekoliko godina.

Još jednom naglašavamo, prema novom prijedlogu Ugovora za razdoblje 01.01.2023. do 31.12.2027. znatno se smanjuje udio igranog sadržaja na Hrvatskome radiju. Prema prethodnom Ugovoru ukupan udio igranog sadržaja na Hrvatskom radiju iznosio je 7%, od čega je na Prvom programu bilo 2%, na Drugom programu 1%, a na Trećem programu 4%. U prijedlogu novog Ugovora ukupan udio igranog sadržaja na Hrvatskom radiju smanjen je na 4%, od čega na Prvom programu 0%, na Drugom programu 0%, a na Trećem programu  ostaje 4%.  U opisu radijskih programskih kanala na  Prvom programu Hrvatskog radija u novom Ugovoru izbrisana je rečenica „Emitira radiodramska djela visoke vrijednosti“, a što jasno implicira da radiodrama neće biti na prvom programu.

Ovdje se radi o emisijama:  Radio scena – emisija koja se bavi klasičnim djelima hrvatske književnosti (Krleža, Marinković…), Radioigra za djecu i mlade – emisija koja emitira igrokaze za djecu od 5 do 14 godina (dramatizacije djela svjetske i domaće literature), Kutić poezije za djecu te Male forme (dramske minijature). Nadalje, na Drugom programu Hrvatskoga radija ukidaju se emisije KriK – krimić i komedija na Drugom i Male forme.

Na Trećem programu Hrvatskoga radija nije došlo do smanjenja minimalnog udjela igranog sadržaja u ukupnom vremenu emitiranja kanala, ali tih 4% jedini su preostali igrani program na Hrvatskom radiju. Ugovor s Vladom obvezuje HRT na 70% programskih sadržaja. Preostalih 30% nisu propisani Ugovorom. Novim prijedlogom Ugovora dramski (igrani) sadržaji Hrvatskog radija stavljaju se u taj bazen od 30% sadržaja za koji HRT ne odgovara Vladi. Sukladno tome možemo očekivati da bilo koji urednik može slobodno ukinuti emisije dramskog programa na Prvom i Drugom programu i potpuno onemogućiti proizvodnju dramskih sadržaja – ne postoji više nikakva obveza prema Ugovoru s Vladom za taj dio sadržaja.

U mjestima u kojima nema kazališta, dramski sadržaj je i odraslima i djeci jedini susret s vrhunskim dramskim umjetničkim kreacijama kako pisaca, tako i redatelja, glumaca i skladatelja. S obzirom na to da se Treći program zbog lošije frekvencije ne čuje u velikom dijelu Hrvatske, a smatra se i specijaliziranim kanalom, a ne općim,  ukidanjem igranog (dramskog) sadržaja na Prvom i Drugom programu Hrvatskoga radija HRT krši vrijednosti koje prema čl. 10 navedenog Ugovora zastupa i promiče, a to su:

– Univerzalnost – javnim sadržajima doprijeti do svih segmenata društva, bez iznimaka, ograničenja i prepreka. Svima, svugdje i na svaki način. – program mora biti na sve tri mreže kako bi bio dostupan  i u ruralnim područjima, djeci, starijoj populaciji koja nije vična novim platformama

– Neovisnost – Biti pouzdani tvorci programa, vjerodostojni u svim žanrovima i formatima, od informativnog do zabavnog programa, od znanosti do športa, od kulture do obrazovanja. Odluke donositi isključivo u interesu javnosti. – interes javnosti je imati igrane sadržaje dostupne svima na sve tri mreže, a ne samo na trećem specijaliziranom kanalu

– Izvrsnost – Održati visok standard integriteta, profesionalnosti i kvalitete. Stimulirati nadarene i razvijati svoje osoblje. Osnažiti, osposobiti i obogatiti publiku te je potaknuti na sudjelovanje i uključenost. Postaviti mjerila u medijskoj industriji. – dramski program je najnagrađivaniji program HRT-a u međunarodnim razmjerima

– Inovativnost – Postati pokretačka snaga inovativnosti i kreativnosti. Stvoriti nove formate, uključiti nove tehnologije, nove načine povezivanja s našom publikom. Privući, zadržati i obučiti svoje zaposlenike i suradnike tako da može sudjelovati u oblikovanju digitalne budućnosti u službi naše publike. Obogatiti medijski prostor.

– Raznolikost – Imajući na umu široki spektar interesa javnosti ostvariti raznolikost tema i žanrova u našim programima, stajališta koja izražavamo i ljudi s kojima surađujemo. Podržavati pluralizam i pružati priliku za izražavanje suprotstavljenih mišljenja ljudima različitog podrijetla, prošlosti i životnih priča. Pomoći u stvaranju integriranog i manje fragmentiranog društva. Igrani sadržaji u visokoj mjeri doprinose raznolikosti programa te jezičnoj raznolikosti (njegovanje dijalekta  npr. )

– Odgovornost prema javnosti – Biti otvoreni, slušati svoju publiku i neprestano poticati svrhovite rasprave o vlastitom djelovanju. Objaviti smjernice za urednike. Pojašnjavati. Ispravljati svoje pogreške. Izvještavati javnost o svojim politikama, proračunima i uredničkim odlukama. Biti učinkoviti i djelovati u skladu s načelima dobrog upravljanja. Osvijestiti javnost o obvezama, djelovanju i učinku javnog servisa.

HRT ima ugovor s CARNETOM , a temeljem njega radiodrama je ušla u obrazovni sustav kao dio kurikula. Ukidanjem emisije Radioigra za djecu i mlade te Radio scena onemogućava se daljnja suradnja. Važno je napomenuti da su Prvi i Drugi programi Hrvatskoga radija tzv. opći programi, dok je Treći program Hrvatskoga radija specijaliziran. On nema ni frekvenciju koja pokriva cijelu Hrvatsku ni program za djecu ni program za prosječnog slušatelja radija. On se (cit.) svojim sadržajima obraća publici svih dobnih skupina koja iskazuje interes za visokovrijednim znanstvenim, stručnim, dramskim i glazbenim sadržajima.  Primjerice Prvi program obraća se cjelokupnoj populaciji, a Drugi program općoj populaciji s naglaskom na interese populacije srednje dobi.

Na kraju, je li igrani sadržaj i zabavni sadržaj? Ako jest, onda mu mjesto treba biti na Prvom i Drugom programu Hrvatskoga radija. Isto tako igrani (dramski) sadržaj i dalje je prisutan u visokim postotcima na Hrvatskoj televiziji (HTV1 20%, HTV2 30%, HTV3 35%). Zašto se na radiju igrani program dokida? Odgovor da se dramski program ne dokida, samo nije iskazan u postotcima jest varka. Jedino su postotci ti koji u ovakvom Ugovoru taj sadržaj štite od samovolje urednika koji ga ne žele imati u programu. Važno je istaknuti i da smatramo da pučka i predajna, tj. popularna i tradicijska kultura, odnosno tradicijska folklorna baština Hrvatske mora biti zastupljena u programu HRT-a.

Dokument nije podoban ni za javnu raspravu

Prijedlog ne sadržava nikakve financijske pokazatelje ni projekcije za navedeno ugovorno razdoblje čime ne ispunjava osnovne pretpostavke koje bi taj dokument osposobilo za javnu raspravu. Štoviše time direktno narušavaju odrednice Zakona o HRT-u, i to članak 13. Stavak 1, članak 14. Stavak 6 koji nalažu kako slijedi; Članak 13. „Programske obveze HRT-a iz članka 9.,10.,11.,i 12. ovog Zakona te iznos i izvor sredstava za njihovo financiranje utvrđuju se Ugovorom…“

Članak 14. Stavak 6. „Ugovorom iz stavka 1. Ovog članka uređuje se financiranje javnih usluga HRT-a po godinama i izvorima s prikazom troškova po godinama i vrstama te ovlasti i obveze tijela HRT-a u odnosu na upravljanje cjelokupnim sredstvima predviđenim za provedbu Ugovora, kao i izvještavanje o provedbi Ugovora.“ Upravo smisao i načela iskazivanja vrijednosti za dobivenu javnu uslugu temeljno je načelo postojanja ovog Ugovora te ako takva protuteža ne postoji kao predmet javne rasprave, nije ispunjen ni smisao ovog akta. U postojećem Ugovoru, točnije u njegovu članku 103. stoji da će „HRT redovito, najmanje jednom godišnje provesti kvalitativna istraživanja javnog mijenja o uspješnosti ispunjavanja obveza iz članka 8-11 (misija, vrijednost, načela), 32-34 (kvalitativno istražene obveze po programskim vrstama, 46-59 (kvalitativno izražene druge obveze prema članku 9. Zakona o HRT-u)“, što je HRT u 12 godina postojanja Ugovora obavio sam jedanput i to 2018. istraživanjem „Percepcija javnosti o javnim vrijednostima i programskoj ponudi HRT-a – 2018.“

Istraživanje je imalo dva središnja cilja. Prvim ciljem se željelo ustvrditi mišljenje opće i stručne javnosti u kojoj mjeri HRT ispunjava svoju zadaću javne radiotelevizije definiranim vrijednostima, misijom i načelima. Drugi cilj bio je ispitati razloge zadovoljstva/nezadovoljstva medijskim navikama HRT-ove publike te ispitati obrasce kojima bi HRT lakše prenosio sadržaj prikladan javnom medijskom servisu u današnjem okruženju obilježenom komercijalizacijom i digitalizacijom sadržaja s posebnim naglaskom na mlade.

Dakle u gotovo 12 godina o ispunjenju ugovornih ciljeva nemamo nikakvih spoznaja, osim u smislu ovakvog načina normiranja HRT-a. To je protuteža smisla Ugovora, nepoznavanje europskog merituma problema javne usluge i njezina financiranja. Ne može se javno raspravljati o budućem Ugovoru a da ne znamo kvalitativnu validaciju postojećeg.

Prijedlog Ugovora uglavnom uz propisane minimalne udjele u programima prepisuje i objašnjava postojeće zakonske odredbe. Dokument je beskonačno birokratiziran s ciljem da ne narušava postojeće odnose. U članku 61. Uz prepisivanje stavki zakona u dijelu koji se odnosi na neovisne proizvođače dopisano je da će „HRT odnos s neovisnim proizvođačima regulirati sporazumom o zajedničkim interesima u području nabave audiovizualnim djela“. Taj sporazum o zajedničkim interesima (čitaj Koregulacijski sporazum), narušava neovisnu autonomiju HRT-a, i osim što zastupa samo određne interese ne može svoje mjesto imati u Ugovoru HRT-a i Vlade RH, pa predlažemo izmjenu na ovaj način:

„HRT će odnos s neovisnim proizvođačima regulirati sukladno vlastitim programskim načelima i obvezama utvrđenim Zakonom i Statutom kroz ugovorno razdoblje na području nabave audiovizualnih djela.“ Osim toga problematika izračunavanja osnovice za obračun minimalnih 15% izdvajanja treba naći svoje mjesto u financijskom dijelu ugovora i to sa izraženom osnovicom izdvajanja i apsolutnim iznosom po pojedinoj godini programskog razdoblja. Pored te tabele treba na isti način izraziti i vlastitu proizvodnju (u apsolutnom iznosu), kako bi javnost imala uvid u transparentan rad HRT-a, točan izračun izdvajanja i točan izračun vlastite proizvodnje. Naime, trenutačno postoji disbalans apsolutnog iskaza GPP-a i osnovice za izračun 15% izdvajanja, a ta bi stavka trebala biti jedinstvena i javno objavljena.

Tko je odgovoran?

Čak i ovako definiran Ugovor morao bi biti poštovan, odnosno trebalo bi biti  moguće ocijeniti poštuje li se Ugovor ili ne poštuje? Temeljem te ocjene, mogla bi se ustanoviti odgovornost onoga koji eventualno nije uspio ispuniti ugovorne obveze. Tada bi netko morao i odgovarati. Cilj ovog Ugovora potpuno je suprotan – da nitko ne može odgovarati zbog bilo kakvog propusta.

Javna rasprava koja to nije i Ugovor koji to nije

Ovo je Ugovor koji to nije. Ovim se Ugovorom stvara privid rada, djelovanja, činjenja, a taj je privid djelovanja osnovna karakteristika trenutačne hrvatske kulturne, i ne samo kulturne politike.

Na kraju prilažemo link na javnu tribinu SNH/HND o Ugovoru HRT-a s Vladom RH:   https://www.youtube.com/watch?v=dG2hfO6ltUo

Povjereništvo Sindikata novinara hrvatske pri HRT-u

Ogranak HND-a pri Hrvatskoj televiziji (HRT)

Ogranak HND-a pri Hrvatskom radiju (HRT)

Foto: youtube HRT

Facebook Komentari