Ako tražite kvalitetan prijedlog za zimsko bicikliranje u Istri, ali i rutu pogodnu za sva godišnja doba, Štrika-Ferata se s razlogom izdvaja kao jedan od najboljih izbora. Riječ je o uređenoj pješačko-biciklističkoj stazi koja povezuje Kanfanar i Rovinj, a posljednjih je godina postala nezaobilazna točka na karti aktivnog turizma zapadne Istre. Blaga konfiguracija terena, kvalitetna makadamska podloga, dobra signalizacija i potpuni izostanak automobilskog prometa čine je idealnom za rekreativce, obitelji, šetače i bicikliste svih razina kondicije.
Od svoje obnove prije nekoliko godina, Štrika-Ferata se vrlo brzo nametnula kao jedna od najomiljenijih biciklističkih i turističkih ruta u Istri, često uspoređivana s kraćim dionicama slavne Parenzane. No, za razliku od nekih zahtjevnijih staza, ovdje je naglasak na ugodnoj vožnji, doživljaju krajolika i snažnoj povezanosti s bogatom poviješću prostora kojim prolazi.
Povijest pruge Kanfanar – Rovinj: prometna arterija industrijskog grada
Današnja Štrika-Ferata u potpunosti slijedi trasu nekadašnje željezničke pruge Kanfanar – Rovinj, čija povijest seže u drugu polovicu 19. stoljeća, u vrijeme kada je Istra bila dio Austro-Ugarske Monarhije. Odluka o izgradnji pruge donesena je u kontekstu snažnog gospodarskog razvoja regije i jačanja Pule kao glavne ratne luke Monarhije. U tom razdoblju Rovinj nije bio turistička destinacija kakvom ga danas poznajemo, već jedan od najrazvijenijih industrijskih gradova Istre.
Izgradnja pruge započela je 23. prosinca 1873. godine, a prvi vlak stigao je u Rovinj 19. kolovoza 1876., simbolično na rođendan cara Franje Josipa I. Povezivanjem Rovinja s Kanfanarom, a time i s glavnom istarskom prugom Divača – Pula, grad je dobio izravnu željezničku vezu s Bečom i srednjoeuropskim tržištima. To je omogućilo brži transport robe, sirovina i radne snage, ali i svakodnevni putnički promet.
Pruga je bila dugačka nešto više od 20 kilometara i prolazila je kroz Limsku dragu, područje Okreti, Sošiće i Rovinjsko Selo, završavajući u rovinjskom zaljevu Valdibora. Na toj su se trasi nalazile dvije željezničke postaje i više manjih stajališta, dva veća mosta te čak tridesetak cestovnih prijelaza. Maksimalna brzina vlakova iznosila je oko 40 kilometara na sat, što je u to vrijeme bilo uobičajeno za lokalne pruge.
Željeznica kao pokretač razvoja Kanfanara i Rovinja
Dolazak željeznice imao je snažan utjecaj i na razvoj Kanfanara, koji je zahvaljujući velikoj željezničkoj postaji postao važno prometno i logističko središte unutrašnje Istre. Uz kolodvor je izgrađena prateća infrastruktura, uključujući spremnike za vodu i sustave za opskrbu parnih lokomotiva, a željeznica je osiguravala nova radna mjesta i stabilan prihod za brojne obitelji.
Rovinj je u to doba doživljavao snažan industrijski uzlet. Već sredinom 19. stoljeća u gradu su djelovali parni mlin i tvornica tjestenine, uljara, cementara, tvornica duhana, staklana te pogoni za preradu ribe. Željeznička pruga bila je ključna za izvoz tih proizvoda i opskrbu grada sirovinama, ali i za svakodnevni život stanovništva. Vlak je prometovao nekoliko puta dnevno, a putovanje do većih urbanih središta postalo je znatno dostupnije nego ranije.
Gašenje pruge i desetljeća zaborava
Unatoč važnosti, pruga Kanfanar – Rovinj nikada nije dosegla stotu obljetnicu rada. Prometovanje je postupno gubilo na značaju sredinom 20. stoljeća, a konačno je ukinuto 1966. godine, u vrijeme kada se sve više ulagalo u cestovni promet. Nakon gašenja, tračnice su uklonjene, a trasa je prepuštena zubu vremena. Tijekom desetljeća pruga je zarasla u raslinje, mostovi i usjeci postali su tek nijemi svjedoci nekadašnje infrastrukture, a sjećanje na željeznicu živjelo je ponajviše u pričama starijih generacija.
Preokret se dogodio tek u novije vrijeme, kada su lokalne zajednice prepoznale potencijal napuštene trase kao temelja za razvoj rekreativne i turističke infrastrukture. Uređenjem podloge, čišćenjem trase i postavljanjem signalizacije, nastala je Štrika-Ferata – staza koja danas spaja povijest i suvremeni način života.
Cijelom dužinom ruta je blago nagnuta prema Rovinju, bez tehnički zahtjevnih dionica, što je čini izuzetno pristupačnom. Makadamska podloga je dobro utabana i pogodna za trekking i gravel bicikle, ali i za pješačenje. Pristupi sa sporednih cesta zatvoreni su rampama, čime je osigurana visoka razina sigurnosti i mira.
Ruta za sva godišnja doba, posebno zimi
Uz samu stazu postavljene su informativne ploče koje podsjećaju na povijest pruge, s fotografijama i osnovnim podacima, čime vožnja ili šetnja dobiva dodatnu edukativnu dimenziju. Ostaci željezničke infrastrukture, poput usjeka i mostova, i dalje su vidljivi i dodatno obogaćuju doživljaj.
Danas se Štrika-Ferata smatra jednom od najljepših i najugodnijih biciklističkih ruta zapadne Istre, a njezina popularnost raste iz godine u godinu. Posebno se ističe kao odličan izbor za zimsko bicikliranje, kada su temperature blage, priroda mirna, a gužve minimalne. Upravo u tom razdoblju dolazi do izražaja njezina ravna trasa i zaklonjenost od jakih vjetrova, što omogućuje ugodnu vožnju i u hladnijim mjesecima.
Štrika-Ferata je danas primjer uspješne prenamjene industrijske baštine u održivi turistički proizvod – mjesto gdje se povijest nekadašnje željeznice susreće s modernim aktivnim turizmom i rekreacijom.
Piše Andrea Ferlin