Antonela Lukša, mlada ilustratorica i dizajnerica koja je diplomirala na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, autorica je dviju slikovnica bez teksta – „Kako je Potjeh tražio istinu“ i „Jesen“. Kroz digitalne ilustracije, motive staroslavenske mitologije i tradicionalne tehnike drvoreza istražuje univerzalne teme dobra i zla, prirode i ljudskih emocija.
Antonela Lukša rođena je 2003. godine u Virovitici, a svoje je obrazovanje nastavila u Puli, gdje je 2025. godine stekla titulu prvostupnice dizajna i audiovizualnih komunikacija na Sveučilištu Jurja Dobrile.
Iako se danas prvenstveno izražava ilustracijom i vizualnim pripovijedanjem, njezini kreativni počeci vezani su uz pisanje i želju za pričanjem priča. Upravo se ta ljubav prema naraciji s vremenom razvila u zanimanje za strip, ilustraciju i vizualni storytelling.
Već 2020. godine započela je rad na stripu „The Storyteller“, koji je na platformi Webtoon okupio oko 3.000 čitatelja i ostvario više od 40.000 pregleda.
Tijekom dosadašnjeg rada sudjelovala je i u dizajnerskim projektima Kluba studenata povijesti – ISHA Pula, Udruge Metamedij i galerije Novo.
„Kako je Potjeh tražio istinu“ – poznata bajka ispričana bez riječi
Jedan od njezinih autorskih radova je slikovnica „Kako je Potjeh tražio istinu“, nastala prema istoimenoj priči Ivane Brlić-Mažuranić u sklopu kolegija Ilustracija na Studiju dizajna i audiovizualnih komunikacija u Puli.
Slikovnica je izrađena prema principu silent book, odnosno slikovnice bez teksta, u kojoj se radnja, emocije i poruke prenose isključivo vizualnim elementima.
Kroz jedanaest digitalnih ilustracija autorica donosi drugačije viđenje poznate priče, stavljajući u središte odnos Svarožića i Bjesomara.
Umjesto doslovnog praćenja izvornog književnog predloška, ilustracije naglašavaju postupno jačanje Bjesomarova bijesa, koji postaje glavni pokretač vizualne radnje.
Završnom ilustracijom autorica otvara pitanje koje nadilazi samu bajku:
„Treba li tuđa zloća utjecati na našu dobrotu?“
Na taj način poznata priča dobiva novo vizualno i interpretativno značenje, a čitatelju se ostavlja prostor za vlastito razumijevanje njezine poruke.
„Jesen“ – slavenska mitologija i drvorez u suvremenoj ilustraciji
Druga slikovnica, „Jesen“, nastala je kao završni rad Antonela Lukše na studiju dizajna i audiovizualnih komunikacija.
Riječ je o zbirci jedanaest digitalnih ilustracija povezanih u slikovnicu bez teksta, koja kroz motive staroslavenske mitologije donosi autorsku priču o nastanku godišnjeg doba.
U središtu radnje nalazi se sukob triju godišnjih doba, čiji rasplet dovodi do nastanka četvrtog – jeseni.
Posebnost ovog rada je povezivanje tradicionalnih likovnih tehnika sa suvremenim digitalnim postupcima.
Za potrebe slikovnice autorica je izradila originalne drvoreze u drvu trešnje i lipe, koje je zatim digitalizirala i koristila kao ponavljajuće vizualne motive, odnosno lajtmotive u ilustracijama.
Takvim pristupom tradicionalna tehnika drvoreza postaje sastavni dio suvremenog vizualnog pripovijedanja, dok staroslavenska mitologija služi kao inspiracija za autorsko tumačenje prirodnih ciklusa.
Vizualno pripovijedanje kao zajednička poveznica
Iako se tematski razlikuju, obje slikovnice povezuje pristup u kojem ilustracija preuzima ulogu pripovjedača.
U „Kako je Potjeh tražio istinu“ autorica se bavi emocijama, moralnim izborima i odnosom dobra i zla, dok u „Jeseni“ istražuje mitološke motive, prirodne cikluse i simboliku promjene.
Oba rada nastala su 2024. i 2025. godine pod mentorstvom naslovne docentice umjetnosti Tihane Karlović.
Radovi Antonela Lukše pokazuju kako se tradicionalne književne i mitološke teme mogu reinterpretirati suvremenim ilustratorskim pristupom, pri čemu priča ostaje razumljiva i bez pisanih riječi.




















