Maja Posavec i Ivan Kapec u subotu, 31. siječnja u 21:30, nastupaju u pulskom klubu La Resistance s koncertnim programom posvećenim pjesmama Leonarda Cohena.
Njihov glazbeni susret donosi intimnu, emotivnu i osobnu interpretaciju bezvremenskih stihova jednog od najvećih kantautora 20. stoljeća. Tim povodom razgovarali smo s Majom Posavec o njezinoj dugogodišnjoj povezanosti s Cohenovom glazbom, suradnji s Ivanom Kapecom, umjetničkoj iskrenosti i iskustvu koje publiku očekuje na subotnjem koncertu.
Do sada si u našim krajevima nastupala više puta, najčešće kroz kazalište Ulysses. Koliko si zapravo vezana uz Istru i Brijune?
Najviše sam vezana uz Ulysses, jer sam tamo od 2007. godine sudjelovala u više predstava i uvijek sam se vraćala. Imala sam i koncerte u Puli, koja je kulturno vrlo živ grad, ali mislim da me publika najviše povezuje upravo s Brijunima i kazalištem.
Umjetnička iskrenost i osobna interpretacija
Publika te prvenstveno doživljava kao glumicu. Što te privuklo glazbi Leonarda Cohena i potaknulo da mu posvetiš cijeli koncert?
Bilo je to 2017. godine kada sam čitala njegovu biografiju i paralelno kronološki slušala njegov opus. U jednom trenutku pomislila sam: „Bože, ja bih ovo htjela pjevati.“ Iako sam lirski sopran, a Cohen ima taj duboki, muški, „puhani“ vokal, inspirirala me Jennifer Warnes, koja je osamdesetih snimila album s njegovim pjesmama. Njezin glas mi je jako blizak i shvatila sam da bih i ja možda mogla pronaći svoj način. Nazvala sam Ivana Kapeca i pitala ga želi li sa mnom raditi na tome. Tako je sve krenulo.
Ostaješ li vjerna originalima ili ih interpretiraš slobodnije?
Ta glazba je otvorena za interpretaciju. Ja ne prevodim pjesme, jer nisam dobra u prijevodima, većinom koristim postojeće prijevode kada govorim poeziju, a pjevam na engleskom. Cohenova glazba je poput kanona – bezvremenska je i uvijek aktualna.
Proročanske riječi
Koja ti je Cohenova pjesma najbliža?
Teško je izdvojiti. Na početku mi je „Famous Blue Raincoat“ bila najdraža, ali s vremenom se to mijenja. Trenutno su mi jako bliske „Boogie Street“ i „Story of Isaac“. Kad pjevam njegove stihove, ponekad imam osjećaj kao da pjevam riječi proroka. Zvuči dramatično, ali u tim tekstovima ima nevjerojatne pronicljivosti.
Izvodite i pjesmu „The Future“, koja danas zvuči posebno aktualno.
Da, ona je zapanjujuće proročanska. Govori o svijetu kakav danas živimo – o ratovima, moći, manipulacijama. Sve je poetski rečeno, ali izuzetno precizno.
Devet godina se baviš Cohenovom glazbom. Kako je to utjecalo na tebe?
Jako. Razvili smo poseban glazbeni vokabular koji se prenio i na moj autorski rad. A osobno, taj me rad potaknuo da budem još iskrenija i hrabrija u umjetnosti.
Postoje li pjesme koje nisi mogla otpjevati?
Da. S posljednjih albuma, gdje je Cohen više govorio nego pjevao, neke pjesme jednostavno nisam mogla izvesti. Moj glas treba melodiju. Ipak, pjesma „What Happens to the Heart“ mi je bila izazov, ali kad smo je probali, osjetila sam da može funkcionirati.
U subotu koncert počinje u 21:30. Tvoj koncert ostavlja dojam nečega što traži potpunu koncentraciju publike.
I ja to tako osjećam. Nakon koncerta često imamo osjećaj kao da smo prošli nešto zajedno – publika i mi. I to je najljepši dio.
Razmišljate li o sličnom projektu posvećenom nekom drugom autoru?
Postoji jedan autor o kojem razmišljamo, ali to bi bio drukčiji projekt. Cohen je poseban jer ljudi dolaze baš zbog tih pjesama. Mislim da sam kroz njega ostvarila jednu veliku osobnu želju – da njegove pjesme utjelovim na svoj način. Trenutno ne osjećam potrebu za novim
takvim ciklusom.