Ovog četvrtka 16.6. U 20:30 sati Mediteranska suita u Galerija Hermana.
Svoju polivalentnu narav, između ostalog, Slobodan Rupić iskazuje i na likovnom polju. Kineziolog po struci, likovnoj se umjetnosti posvetio nakon umirovljenja kada je, kako i sam kaže, u njegovom slučaju kreativnost potpuno ekspodirala.
U svojim radovima vrlo vješto spaja slikarska i skulptorska rješenja te se ludički poigrava ostavštinom majke prirode i reciklažom prirodnih materijala poput kamena ili drva kojima poput majstora Gepetta udahnjuje novi život.
Ukoliko ćemo se voditi mišlju Jean Michelea Basquiata da za proptikivanje granica i slobode izraza nije potrebna likovna kritika, tada Rupićev kreativni izraz nemiovno jest umjetnički čin lišen bilo kakve političke ili angažirane konotacije. Njegovo je stvaralaštvo isključivo u službi stvaralaštva radi same ljubavi spram istog, a rezultat, s obzirom da se radi o čovjeku koji je je svoj profoesionalnu karijeru gradio u domeni sporta, u najmanju ruku – iznenađujući!
Naime, njegova je umjetnost životna, puna kolorita svojstvena mediteranu (plave, tirkizne), a materijali uglavnom naplavine, kamen u kombinaciji s građevinskim materijalima poput žice i ostalog. Rupić stvara neopterećeno i na vrlo spretan način spaja modernizam, pop art i umjetnost formalno znane pod pojmom DADA. Sve skupa vrlo šarmantno poprima oblik instalacijske ujetnosti u kojoj se podjednako valoroziraju odbačeni predmeti poput starih sidra ili konopaca, ali i pomno obrađeni kameni blokovi koji pak sugeriraju na arhitektonska promišljanja bliska talijanskom futurizmu.
U svojim sliko/skulpturama/instalacijama autor posebno šarmira prikazujući svu blasfemičnost svijeta na ironičan, ali isto tako šaljiv način. Ostaci lutaka, zatim razne igračke ovjevovječile su svoju konzumerističku prolaznost i u konačnici nepotrebnost na Rupićevim instalacijama, svojevrsnim relikvijama apsurda, stvarane na jugu Istre, u tipičnom mediteranskom okruženju.
Na neki način autor kao da je komponirao svoju mediteransku suitu u kojoj ima dovoljno prostora za razna tumačenja i viđenja stvari. Jedno je sigurno; Ovom zaigranom i interesantnom čovjeku zasigurno se može prigovoriti nedostatak kreativnosti, mašte i onoga najbitnijega, a što ujedno njegovo ime i sugerira – nedostatak slobode!
