Ovim tekstom otvaram pitanja vezana uz Dražena Majića, portal Istra24, njegovo financiranje, uređivačku politiku i moguće interesne krugove koji stoje iza tog medijskog projekta.
Ne tvrdim da su svi odgovori već poznati, ali smatram da postoji dovoljno javno dostupnih podataka, podudarnosti i otvorenih pitanja zbog kojih ovu temu treba ozbiljno javno propitati.
Prvi hrvatski medijski jednorog
Dražen Majić je uspješan poslovni čovjek koji je uspio niizčega otvoriti redakciju tj. internet portal, zaposliti desetak ljudi te sa dva jednostavna bannera godišnje „uprihodovati“ par stotina tisuća eura. Od nule do četiristo tisuća eura u par klikova.
Što je ustvari za svaku pohvalu jer ako znamo kako se teško danas na medijskom tržištu plasirati i prihodovati onda je to ustvari prava jednorog medijska priča. Prema Financijskom izvještaju za 2025. godinu prihodovali su 431.427,94 eura što je 35.952,32 mjesečno ili u konačnici 1.198,41 dnevno.
Što bi u svakodnevnom praktičnom životu značilo da na dnevnoj bazi imaju bar 12-15 različitih naslovnih bannera, jer su oni i najskuplji. Trenutno imaju tri, što u najoptimitisičnoj varijanti donosi dnevno 300 eura ali u praksi je to 40 do 50 posto stvarne vrijednosti. Znači njima dnevno fali minimalno 700 a vjerojatno i 800 eura dnevno da bi na kraju godine dosegnuli promet od 431.427,94 eura.
Zaključak je da oni od marketinga možda i zarade ili dobiju kroz Javne pozive na godišnjem nivou 100 tisuća eura dok netko godišnje nadoknadi tih 321.927,94 eura ostatka.
Na njihovim službenim stranicama cjenik ne postoji već se individualno dogovara sa svakim zasebno. Navodno gradovi, općine, javna poduzeća plaćaju najveće cijene.
Trenutno prema impressumu zapošljavaju dvanaest ljudi, što je u prosjeku 2.000,00 eura bruto troškova za pojedinu plaću. Mjesečno im za pretpostaviti je treba minimalno 24.000,00 eura, izdatci za plaće su vjerojatno i veći ali budimo konzervativni u procjeni. Razliku između zarađenog i uplaćenog možete i sami izračunati.
Ako znamo da je to tako od samog početka i da su bar tri godine rada imali samo dva bannera, onda je posve jasno da je netko stalno uplaćivao na njihov račun bar 350.000,00 eura godišnje a vjerojatno i više.
Važno je napomenuti da su na početku kupovali i opremu za rad na kojoj se koliko sam shvatio i nije štedilo.
Prikriveno vlasništvo
Pravi jednorog a i vlasnik Istre 24 je onaj ili skupina njih koji su osigurali na samom početku višegodišnje financijsko funkcioniranje redakcije. A i kako se moglo čuti sa više strana bili dio „uredništva redakcije“ kada se strateški odlučivalo o kome će se i na koji način pisati i odnositi.
Moj profesor prava sa Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba je govorio na jednom predavanju o stvarnoj moći u trodiobi vlasti u državi. Glavni je uvijek onaj koji ima novce u svojim rukama. Naveo je i konkretan argument i primjer zašto je tomu tako.
Svake godine saborski zastupnici koji su ustvari glavni u državi kao zakonodavno tijelo, prilikom izglasavanja državnog proračuna daju svoje amandmane koji su mahom svi odbijeni od strane Vlade kao izvršnog tijela jer su svi novci u njihovim rukama.
Na koji su način novci došli na račun Techno media grupa d.o.o. nositelja djelatnosti Istra 24 je za sada nejasno, možda u gotovini na ruke glavnom uredniku, kroz godišnje donacije, kroz oglašavanje ili godišnje ugovore? Neobično je koliko je „jedan“ banner na portalu koji je tek kretao bez ikakvog stvarnog javnog i tržišnog vrijedio.
To je sada dijelom knjigovodstveno i porezno pitanje. Knjigovodstveno zbog načina na koji je prikriveno stvarno vlasništvo a porezno je li za sve te silne novce koji se ulijevaju u Istru 24 plaćen porez državi i kako su se na kraju oni sami knjižili ta sredstva i pravdali tolike izdatke. Zakon jasno propisuje pitanja oko prikrivenog vlasništva.
U hrvatskim medijskim propisima “prikriveno vlasništvo” je opisano kroz zabranu: ne smije se bilo kojim pravnim poslom prikriti stvarna vlasnička struktura nakladnika / pružatelja medijske usluge ili stvarni stjecatelj dionica odnosno udjela. U Zakonu o medijima stoji da su takvi pravni poslovi ništetni.
Praktično, prikriveno vlasništvo postoji kad osoba koja je formalno upisana kao vlasnik nije stvarni nositelj interesa ili kontrole, nego “drži” udio za nekog drugog, ili kad se kroz ugovor, punomoć, pozajmicu, fiducijarni aranžman, povezano društvo, lanac offshore/posredničkih društava ili sličan odnos sakrije tko zapravo kontrolira medij.
Referentni zakoni su definirani kroz Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, Registar stvarnih vlasnika, tržišno natjecanje i novi EMFA provedbeni okvir.
O čemu Istra 24 ne piše
Tu se kroz odnos sa sadašnjim „prikrivenim vlasnicima“ tj. financijerima ali i sa budućim, vide stvarne namjere glavnog urednika i dijela novinara Istra24.
Stvoriti klimu u kojoj se navodno baviš istraživačkim temama, sebe postaviš kao relevantnog i neprikosnovenog, zauzmeš funkcije u „instituciji“ kao što je HND i time sebi stvaraš alibi za ne pisanje ili stvaranje društveno političke klime o temama koje se ne sviđaju prikrivenim vlasnicima.
Najkonkretniji dokaz je ne pisanje je prostor Quantuma u Vodnjanu, bivše kožare koja prema svi dostupnim registrima nema potrebne dozvole za obnovu i korištenje tog prostora.
I tu počinje i završava sva relevantnost Istre 24
Za napomenuti je da je na toj adresi Istarska ulica – Via dell’Istria 9A (op.a. Quantum je na br. 9) i osnovan Techno media grupa d.o.o. vlasnik Istra 24. Kao zaključak se jednostavno nameće da Istra 24 ne piše o onima koji ih financiraju. Ujedno jednostavnom dedukcijom dolazimo do zaključka da oni koji plate imaju drugačiji tretman.
Ima još teme o kojima Istra 24 ne piše ali to u narednim istraživanjima.
Kako i zašto se ustvari Dražen Majić vratio u Pulu
Nakon što se niz godina bavio istraživačkim novinarstvom u Glasu Istre koje je imalo obilježja bavljenja politikom kroz novinarstvo Dražen je „pozvan“ u Zagreb. Prvo na Novu TV uz kolegicu Hloverku Novak Srzić te nakon toga na HRT kada se kolegica Hloverka vratila na HRT, koja mu je svo vrijeme mentorica i „zaštitnica“. Tijekom tog vremena Majić je učio televizijski zanat i „uvodio reda“ kada je to trebalo. Kao u slučaju kada je promatrao na „drugoj strani“ pobunu „odmetnutih“ novinara Maje Sever, Roberta Zubera, Sanje Mikleušević Pavić… i još drugih novinara koji su u to vrijeme bili nepoćudni i tražili da se informativa na HRT-u oslobodi jarma politike. Iz današnje perspektive kao da se tada radilo o nekoj drugoj osobi a ne današnjem Draženu Majiću i njegovom novinarskom angažmanu.
U Zagrebu desničar u Istri standardno ljevičar
U nastavku donosim citat iz jedne izjave Dražena Majića vezano uz njegovu prijavu protiv Roberta Zubera dok je Zuber bio urednik Dokumentarnog programa HRT-a i našao se u aferi koja se rasplamsavala na hrvatskoj desnici.
… Zaključno, smatram da je od velike važnosti da HRT do kraja obradi ovu temu jer su je naveliko počeli forsirati vrlo desni mediji što doista može dovesti do braniteljskog bunta.
Zanimljivo je i da su je “lijevo liberalni mediji” potpuno ignoriraju kao uostalom i tzv. “neprofitni mediji” i nevladine organizacije, te kulturni portali unatoč činjenici da je vrlo rijetko da neki film nakon festivalskog i televizijsko prikazivanja ide na preinaku.
Iznenađujuće je da na priču nije reagirao ni HND koji se oglašava oko puno manje značajnih stvari… Tako je govorio Dražen Majić na HRT-u.
Radi se dokumentarcu ’15 minuta – Masakr u Dvoru’ kada je Majić, novinar i urednik na HRT-u, poslao pismo Nadzornom odboru HRT-a, Programskom vijeću HRT-a te saborskom Odboru za medije i optužio Zubera, bivšeg urednika Dokumentarnog programa na HRT-u, zbog propusta u spomenutom dokumentarcu, zbog kojih se HRT ispričao i povukao svoje ime s odjavne špice
To su riječi čovjeka koji je došavši u Istru diskretno i ne zamjetno prešao na „lijevu“ stranu jer biti desničar na poluotoku neproduktivno i samo otežava zadatak koji je očito preuzeo na sebe.
Zavadi, diži buku i vladaj
Sve je krenulo od zidića u Vodnjanu koji je dijelio parcelu sina odvjetnika Pajića inače kuma tadašnjeg aktualnog gradonačelnika Vodnjana Klaudija Vitasovića. Prijepor koji je nastao aktivno je pratio jedan od urednika i novinara HRT-a Dražen Majić. Kasnije se priča proširila samo na Klaudia Vitasovića i njegov rad kao gradonačelnika Vodnjana. Za jedan prilog bi se svakako moglo reći da postoji javni interes ali za četiri ili pet priloga u kratkom vremenu za Vodnjan i njegovog načelnika teško u glavnom Dnevniku. Majić je pronalazio maslinike i razne „nepravilnosti“ te vršio pritisak na javna tijela i to sve kako bi „razotkrio“ tadašnjeg gradonačelnika Vodnjana. Što se pokazalo i kasnije više puta kroz Istru24.
Koje su posljedice tih priloga, osim naravno blaćenje pojedinaca, pa prema zapisniku Ministarstva financija o obavljenom proračunskom nadzoru utvrđivanja zakonitosti izvršavanja proračuna za 2019. i 2020. godinu u gradu Vodnjanu-Dignano, Vodnjan sve je bilo uredno prema zakonu.
Zanimljivost u cijelo ovoj priči jest i činjenica da Dražen Majić nakon svega dolazi u Vodnjan, otvara tvrtku Techno media grupa d.o.o. za informatičke usluge – Techno media grupa d.o.o. na istoj adresi gdje se nalaze Quantum zgrade Infobipa.
Ono što je dalje podudarnost je rezervacija Internet domena
istra24.hr — kreirana 09.10.2021., registrant Techno media grupa d.o.o.
rijeka24.hr — kreirana 09.10.2021., registrant INFOBIP d.o.o.
dalmacija24.hr — kreirana 09.10.2021., registrant INFOBIP d.o.o.
Sadašnji i novi prikriveni vlasnici i njihove političke ambicije
Da su čelni ljudi Infobipa, vjerojatno glavni pokrovitelj medijskog projekta Istra 24 sa ambicijama širenja i na druge dijelove Hrvatske, imali velike političke ambicije, govori i njihov angažman oko političkog angažmana Edia Pastrovicchia budućeg gradonačelnika Vodnjana. U zgradi pored glavne zgrade Infobipa u Vodnjanu Pastrovicchio je imao i svoj izborni stožer te svoje predstavljanje. Za pretpostaviti je da je to bio pokazatelj tko stoji kao podrška iza Pastrovicchijeve kandidature kako bi birači shvatili ozbiljnost njegove kandidature.
Prema svemu sudeći radilo se o pilot političkom projektu koji je dalje trebao utrti put, Rijeci i Dalmaciji a prema nekim neslužbenim informacijama i Osijeku. Očito je i to tko je trebao biti medijska podrška cijelom tom političkom projektu ako vodnjanski pilot uspije.
Paralelno uz čišćenje prostora u Vodnjanu danas se sa odmakom pokazalo kako je odlazak četvero novinara iz Glasa Istre i optužbe da IDS upravlja Glasom Istre trebalo poslužiti sa jedne strane slabljenju IDS-a a sa druge strane i slabljenju glavne konkurencije Glasa Istre koji je u to vrijeme još uvijek imao glavni medijski primat u Istri.
Odmak od političkih ambicija
Kako je vrijeme odmicalo i kako se pokazalo da politički pilot projekt u Vodnjanu ne funkcionira tako se se i glavni financijeri pomalo počeli hladiti i odmicati od priče. Danas oni tvrde da ne financiraju ili prestaju sa financiranjem Istre24 što otvara putu novim „ulagačima“ o čemu ću pisati u budućnosti.
Stvarni razlog postojanja Istra24 i iznenadnog angažmana Dražena Majića je tema koja će se i dalje istraživati. Činjenica da su prostorni planovi, legalizacije, nepravilnosti u radu političara i pojedinaca koji se na razne načine dolazili do svojih bogatstava, bili pokretač i glavne teme izgradnje redakcije i njenog imagea, na neki način pada u vodu. Iz svega je vidljivo da se prikriva vlasništvo kroz intenzivno financiranje rada redakcije za što postoje i zakonske obveze. Ne pisanje o jasnim „prekršajima“ u gradnji od strane Infobipa na području Quantuma druga je direktna potvrda svega gore napisanog.
Na kraju, ovaj tekst pišem zato što smatram da javnost ima pravo znati tko stoji iza medija koji se predstavljaju kao neovisni, istraživački i beskompromisni.
Ako jedan portal godinama ostvaruje prihode koje je teško objasniti vidljivim tržišnim oglašavanjem, ako se o nekim temama piše intenzivno, a o drugima uporno šuti, i ako se pritom pojavljuju jasne podudarnosti između financijskih, poslovnih i političkih interesa, onda to više nije pitanje osobnog dojma, nego pitanje javnog interesa.
Cijeli tekst zato ostavljam kao poziv na javnu raspravu, dodatnu provjeru činjenica i otvaranje pitanja koja se predugo izbjegavaju.