Iako to nikad nije volio, a ni htio, Valent Hrvatin igrom nesretnih okolnosti postao je aktualna tema svih lokalnih medija. Ovaj mladić početkom godine doživio je infarkt leđne moždine i ostao paraliziran te potpuno ovisan o tuđoj skrbi. Uz cerebralnu paralizu koju ima od rođenja, život mu je natovario novi izazov na leđa. Njemu, njegovoj obitelji i nama.
Od kad mu se to dogodilo, onaj tko je htio, mogao je vidjeti kakva je stvarno Pula. Mogao je vidjeti da Pula ima predivne, male ljude, koji su nesebično donirali novac kroz razne humanitarne akcije. Valent je zbog njih dobio prijeko potrebnu rehabilitaciju u Zagrebu i danas je mnogo bolje.
Pula ima i njegovu mamu, Gordanu Hosni, koja također ne voli medijsku pažnju i uvijek bi me gledala ispod oka s komentarom “ma nemoj o meni pisati”, a žena je itekako vrijedna medijske pažnje. Kroz vrijeme, svojim utjecajem, mnogo je napravila za ovaj grad, a posebno za ljude s invaliditetom. Ponajviše kroz rad Udruge cerebralne paralize Istarske županije, gdje je bila dugogodišnja ravnateljica.
Ta udruga samo naizgled brine se o psihosocijalnom aspektu mladih osoba s invaliditetom koje društvo često zaboravlja, no brine se i o puno širem aspektu. Okupljala je stotine mladih ljudi, školaraca, volontera koji su kroz rad i volontiranje u udruzi naučili mnogo o osobama s invaliditetom. Mnogi od njih i danas tvrde da im je to promijenilo život u pozitivnom smislu.
Putem udruge su se organizirale brojne manifestacije, a samo neke od njih su primjerice ljetni kamp u Medulinu i kampić na kupalištu Mornar. Takve, ali i brojne druge aktivnosti, dale su mladim ljudima na koje društvo često zaboravi, priliku da se osjećaju važnima i da se podsjete da postoje i vrijede. Za sve te aktivnosti trebalo je pisati tonu papirologije, računovodstva, pravilnika, zakona, natječaja. Sve to rješavala je Gordana Hosni uz brojne druge divne osobe poput Lorene Lazarić i ostalih koje nije moguće redom navesti kroz samo jedan komentar na portalu.
Pula ima i mnogo problema
Osim pozitivnih aspekata Pule, Valent Hrvatin kroz svoju bitku podsjetio nas je i na brojne probleme Republike Hrvatske, a posljedično i ovog grada. Tako je primjerice i dalje aktivan problem osobnih asistenata za osobe s invaliditetom. Premda imamo divne ljude koji o tome pišu, viču i za rukav potežu godinama poput Zuzane Hotti Radolović, stvar i dalje nije sređena. Asistenata nema zato što rade za sramotno male novce, tako da su ljudi s invaliditetom često osuđeni na mukotrpno samostalno traženje usluga osobne asistencije.
To rezultira time da oni kojima je najpotrebnije često nemaju drugog izbora, nego od svog novca ispravljati krive Drine države i dodatno plaćati ono što bi DOMOVINA trebala osigurati.
Valentov osobni asistent srećom volontira, zato što je njegov dugogodišnji prijatelj, a što bi bilo da nije tako – pitanje je od milijun eura na koje ne postoji odgovor ni u Milijunašu, a čini se ni u Hrvatskoj.
Za to vrijeme na političkoj sceni događaju se mnogobrojne stranačke turbulencije. Niču nove stranke, programi koji ljube naciju, kojima je DOMOVINA svetinja, ali o tome će više pisati Elvis jer sam u tome zelen, a i ne zanima me. Mene samo zanima koja će od tih stranaka učiniti nešto i po pitanju ovog starog problema na kojeg se već dugo godina upozorava.
Osim problema osobne asistencije, Pula ima i problem s tapijom. Mnogi mladi ljudi ovog grada kažu da je sve tapija, lokalni, pulski izraz koji se koristi za sve loše, dosadno i negativno. Valent ipak ne pristaje na to da je sve tapija i iako ima velik teret na leđima i dalje vjeruje da Pula može biti grad u kojem ima mjesta za mlade.
Zato je podpredsjenik udruge Fort San Giorgo. Ime je dobila po utvrdi koju Valent s ostalim članovima pokušava revitalizirati i učiniti prostorom za mlade. Iako ima puna prava reći da mu je dosta svega: i DOMOVINE, života i borbe, Valent Hrvatin nije odustao i još uvijek je aktivist koji vjeruje u bolju Pulu.
Zato, kad budete imali vremena, prođite do utvrde i podržite Valenta i njegovu ekipu jer nije u Puli baš sve tapija i nije svemu kraj. I dalje postoje oni isti mali ljudi s početka priče, oni isti projekti i one iste aktivnosti koje godinama pokušavaju probuditi grad. Samo je problem što smo dopustili da nas brojne prepreke uspavaju i uvjere kako u DOMOVINI ne postoji bolje sutra.
Piše: Dominik Janović
