Posljednjih dana pokušava se problematizirati rad caffe bara La Resistance, koji djeluje u sklopu Doma antifašista u Puli, pored Arene. Pokušava se stvoriti dojam da radimo bez dozvola, bez papira i mimo zakona. To jednostavno nije istina.
La Resistance od samog početka ima dozvolu Ureda za gospodarstvo za obavljanje ugostiteljske djelatnosti unutar samog bara. To je temeljna činjenica. Bez te dozvole ne bismo mogli raditi.
Osim toga, imamo i dozvolu za vanjsku terasu, koju izdaje Grad Pula. Takvu dozvolu nije moguće dobiti bez uredne dokumentacije. Dakle, i unutarnji prostor i vanjska terasa imaju potrebne papire.
Le Roof posluje u sklopu kafića i uz pregledanu dokumentaciju
U međuvremenu smo otvorili i terasu na vrhu zgrade, Le Roof. Taj je prostor priključen samom kafiću. I za Le Roof je Ured za gospodarstvo pregledao dokumentaciju, a mi i ondje poslujemo u skladu sa svim potrebnim papirima.
Tvrdnje da La Resistance nema dozvole zato su netočne i zlonamjerne. Le Roof sada radi već treću sezonu. Kroz taj je prostor prošlo mnogo ljudi i sve funkcionira normalno.
Manifestacije u boćalištu održavaju se uz potrebne dozvole Grada Pule
Što se tiče velikog prostora, takozvanog boćališta, ondje se manifestacije održavaju na temelju uredno ishodovanih dozvola od Grada Pule. Na temelju tih dozvola organiziramo događaje, programe i manifestacije.
Na istom principu funkcioniraju i drugi prostori i događaji u gradu, poput Adventa u Kinu, raznih gradskih manifestacija i privremenih programa. Ne radi se o stalnoj ugostiteljskoj djelatnosti, nego o događajima koji se odvijaju na temelju dozvola za manifestacije.
Dakle, ni boćalište ne funkcionira mimo pravila. Dokumentacija postoji. Grad i Županija je imaju. Te se stvari ne mogu sakriti, niti ih ja imam namjeru skrivati.
Prostor nije bio prazan list papira
Važno je reći i kako smo uopće došli do tog prostora. Mi nismo prvi koji su ondje obavljali djelatnost caffe bara. Kafić je na tom mjestu postojao i prije nas. Kada smo 2022. godine počeli raditi, nastavili smo djelatnost na mjestu gdje je ona već postojala.
Kada smo počeli koristiti prostor, on nije bio prostor koji je čekao gotov program i gotovu funkciju. Bio je zapušten i trebalo ga je ponovno staviti u život. Imamo suglasnost za korištenje prostora od Udruge antifašista, koja je ondje postojala i prije nas.
Taj prostor osobno poznajem desetljećima. U Emovu ulicu doselio sam još 1984. ili 1985. godine. Ondje sam izlazio kao srednjoškolac, na gitarijade, koncerte, partije i druge sadržaje. Znam da je tamo uvijek postojao neki društveni život.
U jednom razdoblju ondje je bio market, u drugom konoba, a sama zgrada Doma antifašista oduvijek je imala društveni karakter. La Resistance zato nije došao u prostor bez identiteta. Došao je u prostor koji ima povijest.
To je zgrada koja je generacijama bila vezana uz društveno okupljanje, javni život i različite djelatnosti. Majka jedne moje dobre poznanice išla je ondje u vrtić. Ako je njezina majka ondje išla u vrtić, jasno je da ta zgrada nije od jučer društveni prostor.
La Resistance je više od kafića
Za mene je vrlo brzo nakon otvaranja postalo jasno da La Resistance ne može biti samo kafić. Taj prostor prirodno je postao mali društveni centar. I to je ono što nekima smeta, ali i ono što ga čini važnim.
La Resistance ima šank i ugostiteljsku djelatnost, ali ta djelatnost omogućuje da se prostor održava, da zgrada živi i da se u njoj cijele godine događaju programi. Bez takve djelatnosti ovakav centar ne bi mogao opstati.
Nismo više u socijalizmu i ne razumijem zašto se stvara problem oko toga zarađuje li šank ili ne. Najveći dio tog novca odlazi na održavanje prostora, zgrade i programa. Kroz porez na potrošnju punimo gradski proračun i plaćamo sva davanja kojih smo obveznici.
Plaćamo kompletnu struju, vodu, održavanje i sve popratne troškove funkcioniranja zgrade. Održavamo cijeli objekt. Nedavno smo rješavali krov boćališta, pred nama je drugi dio sanacije krova, doveli smo struju na vrh zgrade, rješavali kanalizaciju, obnovili veliki prostor, obnovili električne instalacije i stalno ulažemo u zgradu. Trenutno smo u fazi renoviranja toaleta.
Sve što se ondje vidi rezultat je rada, ulaganja, vlastitih snaga, mog novca, truda i ogromne količine vremena.
Suprotan primjer od potpune komercijalizacije prostora
Ovdje se vidi razlika između prostora koji živi i prostora koji je potpuno komercijaliziran. Bivši klub Uljanik imao je veliku povijest i veliko značenje za generacije ljudi u Puli, ali je komercijalizacijom i privatizacijom preko noći nestao kao javni i društveni prostor.
To je primjer onoga što se događa kada se prostor svede samo na tržište.
La Resistance je suprotan primjer: prostor u kojem komercijalna djelatnost postoji zato da bi društveni sadržaj mogao opstati. Upravo je to jedini način da prostor takvog tipa opstane i da ne bude prazan, zapušten ili mrtav.
Javni sadržaj ne može se održavati isključivo na klasičnim komercijalnim osnovama. Mi smo odlučili napraviti suprotno. Odlučili smo da Dom antifašista živi. Da ne bude zatvoren, prazan i nevidljiv. Da bude otvoren ljudima, udrugama, školama, umjetnicima, zborovima, predavačima, izvođačima i svima kojima treba prostor i podrška.
Na tome posebno zahvaljujem Udruzi antifašista, jer je prepoznala važnost toga da prostor ne ostane mrtav, nego da bude otvoren, društven i živ. Zahvalan sam i što je Grad prepoznao važnost i kvalitetu La Resistancea. Grad podržava naše projekte, izdaje nam dozvole za manifestacije i razumije koliko energije, vremena i novca ulažemo da bi taj prostor živio.
Oko stotinu događaja godišnje
Kod nas se održavaju koncerti, predstave, stand-up nastupi, društvene igre, pub kvizovi, radionice, predavanja, skupovi, nastupi udruga, probe, vježbanja i različiti javni programi.
Kod nas su sve srednje škole organizirale pub kvizove i skupljale novac za maturalne zabave. Dolaze zborovi, održavaju se božićne dječje priredbe, predavanja, sajmovi i razni skupovi.
Prostor je otvoren svima koji imaju sadržaj i kojima treba podrška. Mi tu podršku dajemo bez puno pitanja. Dajemo razglas, tehničku pomoć i sve što možemo. Prostor Doma antifašista i La Resistancea otvoren je svima. Mi ne gledamo kako nekoga odbiti, nego kako mu pomoći da nešto napravi. To je smisao društvenog centra.
Godišnje organiziramo oko stotinu događaja. I ne radimo to samo ljeti, kada je najisplativije, kada ima turista i kada se najviše zarađuje. Radimo cijele godine, dvanaest mjeseci. Ne smanjujemo gas.
Pula treba urbani sadržaj tijekom cijele godine
Ovu Klupsku zimu odradili smo s najviše sadržaja do sada. Grad je živio, ljudi su imali gdje izaći, slušati koncerte, pratiti programe i sudjelovati u događajima.
To radimo zato što grad mora imati urbani sadržaj. Grad ne čine samo zgrade, promet i sezona. Grad čine ljudi, susreti, kultura, glazba, razgovori, predstave, radionice, druženja i mjesta na kojima se ljudi osjećaju sigurno i dobrodošlo.
La Resistance je jedan od tih prostora. Nismo jedini i ne tvrdimo da smo jedini. Postoje i druga mjesta u Puli koja daju sadržaj i svi zajedno činimo grad boljim, urbanijim i kvalitetnijim.
Antifašizam kao živi prostor susreta
Posebno mi je važno da La Resistance djeluje u Domu antifašista. Antifašizam u Istri je svjetska vrijednost. Istra je na težak način naučila koliko je antifašizam važan i koliko je važno da se ljudi osjećaju slobodno, sigurno i da mogu biti ono što jesu.
Našim radom antifašizam je u tom prostoru dobio novu vidljivost. Ne kao parola na zidu, nego kao živi prostor susreta, kulture i javnog života.
Zato ćemo nastaviti. La Resistance neće stati. Program će i dalje biti dostupan građanima. Prostor će i dalje biti otvoren svima kojima treba prostor.
Tko ima sadržaj, ideju, predstavu, radionicu, skup, koncert, predavanje ili bilo što što doprinosi gradu, može doći i dobiti podršku.
Zašto nisam odgovorio portalu Istra24
Na kraju, treba reći i zašto nisam htio odgovoriti na pitanja portala Istra24.
Prije objave članka sastao sam se s novinarima i urednicima portala Istra24, Draženom Majićem i Danijelom Bašić Palković. S njima sam sat i pol neslužbeno razgovarao o funkcioniranju prostora, jer su rekli da rade širu temu o korištenju gradskih prostora.
Dakle, nisam bježao od razgovora. Razgovarao sam, objašnjavao i dao kontekst.
No kada sam vidio pitanja koja su mi potom poslali mailom, odlučio sam ne odgovoriti. Ne zato što nemam dokumentaciju. Imam je. Ne zato što nešto skrivam. Nemam što skrivati.
Odlučio sam ne odgovoriti zato što sam shvatio da se ne radi o otvorenom novinarskom interesu, nego o zlonamjernom članku i podmetanju u kojem ne želim sudjelovati.
Nemam problem s pitanjima. Nemam problem s dokumentacijom. Nemam problem s time da se provjeri kako La Resistance radi. Ali imam problem s manipulacijama i unaprijed napisanim tezama u koje se onda pokušavaju ugurati činjenice.
Poznajemo se dugo i znamo kako stvari funkcioniraju. Smatram, zapravo siguran sam, da imaju prikrivenu agendu.
Dom antifašista mora živjeti
Naš se trud ne može glumiti. On se vidi svaki put kada se ondje održi koncert, predstava, radionica, kviz, predavanje ili skup. Vidi se svaki put kada netko dobije prostor i podršku koju drugdje možda ne bi dobio.
Sve što je ondje napravljeno, napravljeno je radom, vlastitim sredstvima i upornošću.
Nisam čovjek koji čeka da mu netko drugi nešto napravi. Gdje god dođem, gledam što se može napraviti i kako se može napraviti. Moje životno određenje je kako DA — kako dati smisao i funkciju prostoru u kojem jesam.
Tako je nastao i La Resistance kakav danas postoji.
Dom antifašista mora živjeti. La Resistance će nastaviti raditi. I dalje ćemo ulagati u prostor, program i ljude. I dalje ćemo biti otvoreni svima kojima treba podrška. I dalje ćemo stvarati sadržaj zbog kojeg Pula nije samo kulisa, nego grad.