Dana 14. srpnja 1933. godine vlasti nacističke Njemačke uvele su zakon po kojem osobe koje boluju od nasljednih bolesti moraju biti sterilizirane, kako njihovi potomci ne bi naslijedili te nedostatke. Smjernice takve politike nazivaju se eugenikom i u to doba bila je prihvaćena ne samo u Njemačkoj, nego i u mnogim drugim zemljama, pa čak i u nekim saveznim državama SAD.
Njemački zakon imao je puno ime za eugeniku koju su provodili, “Zakon za prevenciju genetički oboljelog potomstva” i bio je usmjeren na prevenciju 8 nasljednih bolesti, svi oblici mentalnih retardacija, shizofrenija, manično-depresivni poremećaj, nasljedna epilepsija, Huntingtonova bolest, nasljedno slijepilo, nasljedna gluhoća i bilo kakvi oblici težih nasljednih deformiranosti.
Čak su i teške alkoholičare mogli proglasiti neprikladnima za imanje potomaka i sterilizirati ih. Već prve godine primjene ovog zakona 84600 osoba dovedeno je pred Sudove za genetsko zdravlje, koji su trebali odlučivati trebaju li se oni sterilizirati ili ne. Za njih čak 62400 određena je prisilna sterilizacija. Sljedeće godine sudovi su donijeli još više odluka o sterilizaciji, ukupno 71700 osoba je sterilizirano. Procjenjuje se kako je ukupno oko 400 000 osoba sterilizirano za vrijeme nacističke vladavine.
“Pojam eugenika utemeljio je britanski antropolog Francis Galton 1883. g. Označava upotrebu znanja o ljudskoj genetici radi utjecanja na stanovništvo i zdravstvenu politiku s ciljem povećanja udjela pozitivno ponderiranih gena (pozitivna eugenika) i smanjenja negativno ponderiranih gena (negativna eugenika) s ciljem poboljšanja određenih svojstava ljudske vrste.”
