Ovom izložbom prezentiran je desetogodišnji rad istarskog fotografa i umjetnika iz Ližnjana Diega Martinčića.
Posebnost njegovog rada očituje se u fotografiranju motiva, ljudi, pejzaža, arhitekture i interijera u 360 fotografskoj tehnici koju je on među prvima počeo koristiti u Istri i Hrvatskoj.
360 fotografija rjeđe se koristi kao tehnika zbog njene posebnosti jer se njome snima kompletni prostor iz svih mogućih kutova promatranja. Takvim postupkom nastaje vrlo
vrijedna dokumentarna i umjetnička fotografiju kojoj će njen kulturološki supstitut evaluirati vrijeme, kao što se dogodilo i safotografijama 19 stoljeća. 360 fotografija je u biti „equirectangular“ projekcija stvarnosti poput „merkator“ projekciji kugle na ravnu površinu.
Total sferičnog prostora kada se svede na ravninu vizualno je zbunjujući, kubistički kaotičan, gotovo apstraktan, jer ljudsko oko nije pripremljeno za takve perspektive koje oko onda ne prepoznaje u realnom prikazu. Stoga je takve fotografije potrebno hostati (učiniti dostupnima) na servisima kojipružaju pregled 360 kao „cube face“odnosno potrebno je koristitisoftware koji projektira tu fotografiju i konvertira u plohe kocke kako bise mi kao gledatelji prividno našli unutar zamišljene kocke i uspjeli doživjeti fotografiju onako kako ju je zamislio autor.
Postoji više vrsta projekcija, a najzanimljivija je stereografska projekcija odnosno „mali planet“ u kojem su fotografije tiskane na 2D površini te se poredfotografija nalazi „qr code“koji učitavanjem na mobitel omogućava interaktivno gledanje dotične fotografije i manipulaciju projekcije u njenoj kaleidoskopskoj mobilnosti. Tom tehnikom fotografija dobiva dvije dimenzije više, prividan prostor i vrijeme u kojemu se transformira u različite forme stvarnosti.
Ovim izborom medija Diego se svrstava u pionire tehnospiritualne umjetnosti Hrvatske umjetničke scene – pojave u postmodernoj umjetnosti koja simboličke ili arhetipske simbole umjetnosti ili okruženja istražuje, simulira i interpretira pomoću novih medija, tehnika i materijala.
Diego najčešće poseže za kulturološki prepoznatljivim motivima Istre, prezentira ih na jedan inovativan način koji pruža drugačiji način gledanja objektivne stvarnosti kojoj time dodaje jednu svježu, razigranu dimenziju više. Zahvaljujući njegovim intervencijama pulsku Arenu, panoramu Medulinske place i brendirane ladonje, portrete ljudi, maslina ili ovaca možete doživjeti na jedan inovativan način i pritom se dobro zabaviti, jer ste upravo Vi taj konačni dizajner idealnog kadra Diegovih fotografija.
Kristina Tamara Franić Kučiš,
povjesničarka umjetnosti
