Ovo je već četvrti prijedlog izmjene Zakona koji nema veze s tekstom kojeg je izradila radna skupina za izmjenu zakona o predškolskom odgoju i obrazovanja te iza ovakvog prijedloga zakona ne stoji struka, poručila je danas saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović.
Ovim izmjenama Zakona degradiraju se svi zaposlenici u sustavu ranog predškolskog odgoja i obrazovanja, ali i djeca i roditelji. Međutim, ono najvažnije, ističe Radolović je što materijalni, kadrovski i siguronosni uvjeti u ustanovama ranog predškolskog odgoja i obrazovanja nisu zadovoljavajući.
Paradoks je kako cijeli sustav trenutno počiva na velikom trudu naših odgojitelja i svih zaposlenika u sustavu, koji su među najobrazovanijima u EU, a paralelno su među najniže plaćenima u EU. S druge strane, ovim izmjenama Zakona želi se zapošljavanjem učitelja razredne nastave na mjesta odgojitelja „rješiti“ suficit učitelja razredne nastave na tržištu rada i deficit odgojitelja kojih trenutačno nedostaje otprilike 3 tisuće, a u dugoročnoj percepciji otprilike 7 tisuća. Ovakva vrsta prekvalifikacije ne postoji u drugim zemljama i sustavima odgoja i obrazovanja.
U prijedlogu izmjena Zakona vezano za zapošljavanje pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika, predlagatelj ističe da se takve osobe mogu zaposliti u dječjem vrtiću. To je potpuno pogrešna formulacija, jer sukladno potrebama djece s teškoćama u razvoju, pomoćnici i komunikacijski posrednici moraju se zaposliti u dječjem vrtiću, a novac za to treba osigurati iz državnog proračuna.
Osim vođen entuzijazmom odgojitelja, cijeli sustav se praktički financira iz proračuna jedinica lokalne samouprave, umjesto da se i u državnom proračunu osiguraju sredstva kao što je to slučaj i za osnovno i srednje školstvo. Jedino promjena modela financiranja može donijeti promjene usmjerene na dobrobit djeteta i onih koji rade s djecom, kao i određivanje jedinstvene minimalne ekonomske cijene vrtića na nacionalnoj razini.
Dok odgojitelji u slabije razvijenim krajevima Hrvatske imaju mizerno niske plaće, negdje svega 4.000 kn mjesečno, oni poda navodnicima najplaćeniji u razvijenijim krajevima Hrvatske imaju do 6.500 kn mjesečno, što također nije dovoljno za dostojanstven život i mjesečno podmirenje troškova života, koji su danas u uvjetima inflacije iopćenito poskupljenja mjesešne potrošačke košarice značajno porasli. I konačno, vladajući nikako da shvate da vrtići nisu čuvališta nego odgojno-obrazovne ustanove.
Zar će se djelatnici baviti time da djeca izađu na kraju dana “bez povreda” iz jaslica i vrtića ili ćemo ih pustiti da rade svoj posao i kvalitetno provode odgojno-obrazovni proces.
Ovim izmjenama Zakona samo se pokušava sustići brojka od 96% djece obuhvaćene predškolskim odgojem i obrazovanjem koju su si vladajući zacrtali u Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine kako bi se odobrio Nacionalni plan otpornosti i oporavka u dijelu odgoja i obrazovanja, bez da su osmislili tko će financirati kadrove i „hladni pogon“ u smještajnim kapacitetima koji se planiraju izgraditi. Naime, svi znamo da je u Hrvatskoj tek 83% djece obuhvaćeno ranim predškolskim odgojem i obrazovanjem, dok je prosjek EU 96%, a za postizanje te brojke potrebno je proširiti broj mjesta za 22.000.
foto: pula.hr